Predators (2010)

Prva dva filma o predatorima obilježila su čitave generacije, koje su gutale akciće sa polica lokalnih videoteka. Oba filma su mi uvijek bila na nekakvom posebnom pijadestalu, makar se nemogu smjestiti u nekakvog predator fanboya. Početkom milenija, u eri rimejkova, nastavaka, prequela i čega već ne, pokušalo se kroz dva filma oživjeti ne samo ovaj serijal, već u kombinaciji sa njim i Aliene. Rezultat je kao što znate bio poprilično porazan (#1, #2). Par godina kasnije, producent Robert Rodriguez je napokon uspio progurati svoju viziju i film Predators je ovoga vikenda došao u svjetske, a time i hrvatske, kino dvorane.Radnja je vrlo jednostavna, te ću joj posvetiti samo par rečenica. Odabrane vojničine sa raznih dijelova kugle zemljske otete su i padobranom spuštene u nepoznatu prašumu. Većina ih se uspije vrlo brzo pribrati i spaja se opasna ekipica, koja ubrzo shvaća da se nalazi na vrlo čudnom mjestu i da su postali lovina za odstrijel. Kao i u jedinici, predatori napadaju u šumi, ali ovaj put na skoro pa domaćem terenu.

Svi obožavatelji horror žanra i sami znaju da ma koliko mi volili taj žanr, rijetki su trenutci da iz kina možeš izaći sa pozitivnim dojmovima. Nažalost, filmovi koji dobivaju kino tretman u većini slučajeva malo po malo zabijaju čavle u lijes žanra. Horror radi toga pati – ljudi nisu zadovoljni sa viđenim, manje ljudi ide u kina, paduju box office zarade i posljedica je zatvaranje producentskih kesa prema horror tematici. Da previše ne filozofiram, želio sam samo natuknuti zašto u kino generalno idem sa manjim očekivanjima, čisto jer tko niže leti, trebao bi i niže padati. Još sam na forumu napisao da ovaj film jednostavno mora ispasti dobar – ne možeš u borbu na život i smrt staviti grupu epskih maderfakera i usprostaviti im predatore, a da to ne ispadne bar zabavni izlet u kinu. Zvjezdane konstelacije su se poklopile – Predators me baš pozitivno iznenadio.

Krenimo u detalje…

Glumačka ekipa: Makar me malo brinuo Adrien Brody, glumačka ekipa je odlično odradila svoj posao. Likovi su posloženi tako da je svatko od njih stručnjak u svom dijelu posla – od specijalnih postrojbi, revolucionarne fronte ujedinjenja iz Sierra Leonea, do meksičkog gangboya kojega glumi nezaobilazni Danny Trejo (mogli su ga ipak malo više iskoristiti). Svaka persona ima svoje specifično borilačko znanje i još bolje svoje personalno naoružanje.

Predatori: Priča o Predatorima ide dalje, nisu sve živine iste, ima i među njima hijerarhije, pa čak i međusobne borbe. Novi lovci u filmu izgledaju genijalno, milina ih je bilo vidjeti u svakom svom pojavljivanju. Lov na ljude nastavlja se u stilu iz jedinice – igranje mačke i miša do finalnog istrebljenja.

Predatorovi kućni ljubimci: Po meni dosta dobar dodatak u priči, osim što ljude napadaju Predatori, to u jednoj sceni rade i njihovi “psi rata”. Četveronožne brutalne živine, prepune kljovi baš pašu da malo dodatno očaraju uvjete lova na nepoznatom planetu. Izgled prašume je vrlo sličan onome zemaljskih šumetina, nema nekakvih čudnih monstruma, pa je baš nešto ovako bilo potrebno da se pojača osjećaj da se ekipa nalazi u tri pizde materine.

Igra mačke i miša: Jeb’ga jednostavno sam sucker za ovakvim borbama između davida i golijata. Borba ljudskih predatora (što i sami zaključe u jednom trenu) i vanzemaljskih predatora, prikaz je bojišnice u kojoj u svakom trenu moraš biti za ljude, jer realno izgleda da nemaju ama baš nikakve šanse. Takav omjer snaga uvijek dobro dođe, pa makar znao da po defaultu svaki film vuče prema sretnom završetku. Malo mi je na trenutke smetalo što je Brodyev lik takav epski bog rata, da doslovno u svakom trenutku zna o čemu se tu radi, što predatori trenutno smišljaju i što oni moraju napraviti da im kontriraju. OK, black ops i sve to, ali uspješnost pogađanja od 100% mi je ipak malo pre’ćerana.

Efekti: Kako bi reklo top notch. Sve izgleda fantastično, eventualno je CGI zaštekao na doslovno par momenata.

Najveće razočarenje filma: Doktor. Od početka do kraja antipatična pojava, a ono na kraju im stvarno nije trebalo. Mogli su komotno izrezati tih par finalnih scena sa njim i zapaliti te dijelove vrpce.

Epski trenutak dana: Kamera snima odozgora prema dole. Trava leluja na povjetarcu. Predator protiv Yakuze, jedan na jedan. Dijete zakopano u meni se probudilo i podsjetilo svih onih finalnih obračuna u ninja filmovima koji su mi tada bili ono što mi je horror u ovo doba.

Film mi djeluje kao kao modernizirana verzija originala, osmišljenja i snimljena sa velikom ljubavlju prema serijalu. “Predators” je u potpunosti ispunio moja očekivanja – pruža odličnu kino zabavu, ali ću ga sa guštom nabaviti i na DVD (ili Blu-Ray izdanju). Nema tu previše filozofije, uzet je uspješan koncept, kvalitetna ekipa pred i iza kamere, iskorištene su sve tehničke mogućnosti koje nudi 2010. godina i rezultat je vrlo dobar sci-fi/horror akcijski spektakl.