Nakon što je izašao trailer skužili smo da je novi Chucky nekakva super-lutak spodoba. U stara vremena, doba originalnog Child’s Playa, Chucky je bio upogonjen zlom dušom koja je prebačena u lutku, a kako je sada sve cool i cyber – moderni Chucky je rezultat utjecaja postupka nezadovoljnog radnika, super napredne tehnologije i umjetne inteligencije.
U vijetnamskoj tvornici gdje se proizvodi uberpopularna Chucky lutka (službeno Buddi), čovjek koji slaže hardverske elemente usred nezadovoljstva hakira lutkin softver i makne sve inhibicije koje je data imala. Nećemo ulaziti u detalje zašto lutka u sebi ima isprogramirane rutine za nasilje, psovanje i što već ne, ali o tom po tom.
I tako jedna zla Chucky lutka stiže u dom više ne tako maloga dječaka, ali Chucky više nije obična lutka već je najspektakularniji artificial inteligence Internet of Things uređaj kakav mi u realnom svijetu još nismo ni vidjeli. Proizvodi ga fiktivna firma koja je kao nekakav uber Apple/Google crossover i kroz devedeset minuta gledamo progresiju između umiljate pojave, do nekakvog iPhonea u obliku lutke koji poput E.T.-a sa žutim svijetlećim prstom upravlja dronovima i samovozećim automobilima. Ne, ne sprdam se…
Sam film, osim povremeno lošeg CGI-a, konceptualno izgleda sasvim ok – vrlo dobra gluma, solidna kamera/režija i odlična glazba. Novom Chuckyu glas daje Mark Hamill (ima i jedna Star Wars fora pred početak) i recimo da je OK. Po Internetu su svršavali na njega valjda radi toga jer je ex Luke Skywalker, dok po meni nije nikakav spektakl glas da Chuckyu daje nekakvu ekstra posebnost. Brad Dourif je napravio bolji utisak. Usput, vizualno Chucky izgleda čudno, jednostavno se do samog kraja nisam mogao naviknuti na novu njušku.
Sam Chucky kao lik je do polovice filma gotovo pa tragičan, njemu je fakat poanta svega da bude dječakov prijatelj i da budu zajedno – doslovno do kraja života. Od kada Chuckya spoje u cloud i downloadaju mu novi firmware, momčić počne učiti iz svijeta oko sebe i poput neke cheapo kritike na artificial intelligence koji postaje sve bitniji, “kužimo” da nije dobro kada kompjuteri počinju imati svoje Ja.
U filmu je ubačen i 80s “ekipa” element, vjerojatno inspiriran sa serijom Stranger Things. Sada u centru priče nije samo dječak već i njegova ekipa. Lagano neuvjerljivo sa jednim vrlo iritatntnim likom, ali ajde…
Film se da pogledati, vjerojatno je i bolji od nekih Child’s Play nastavaka, ali imajte na umu da osim bedastog Chucky – super kompjuter koncepta tu ima i hrpa nelogičnosti, nepotrebno ubačenih likova (voajer ljigavac) i pokoji cringe trenutak.
Baš me zanima Child’s Play (2033), vjerojatno će Chucky biti nekakav virus u virtualnoj realnosti…