Jessie je upravo završio srednju školu i dane trati u zezanciji sa najboljim prijateljom. Za poklon je dobio kameru i njih dva odlučili su snimati svoju svakodnevicu. Jessieva susjeda Anna je bruja iliti vještica, a nakon što je brutalno ubije njegov kolega iz srednje škole, stvari se počinju komplicirati. Jessie se ujutro budi sa ugrizom na ruci, a ubrzo nakon toga, tijelo mu se evidentno počinje mijenjati.
Nova godina započela je sa novim filmom u Paranormal Activity franšizi. Nije riječ o direktnom nastavku, već spinoffu koji cilja američku hispano kino publiku, ali iza filma stoje prekaljeni “vojnici” ovog serijala. Režije se primio Christopher Landon, producent i scenarist svih proteklih Paranormal Acitivity filmova (dakako bez jedinice, koja je bila “solo-uspjeh” Orena Pelia).
Paranormal Activity: The Marked Ones je definitivno nešto što je bilo potrebno ovom serijalu, budući da su i najokorjelim fanovima već dosadili klasični statični kadrovi prijašnjih filmova. U prvom filmu je to i bilo ok, ali kada se stvari ponavljaju svake sljedeće godine, užitak fanova serijala lagano je okopnio. Found footage je očito još uvijek in u horror žanru, a dok neki poput REC3 pohvalno usred filma prekidaju sa tim đirom, Paranormal Activity se malkice ubrzao i Marked Ones se u potpunosti fokusira na pokretnu kameru.
Sama poanta snimanja filma iz prvog lica je po meni deplasirana, jednostavno nema šanse da netko snima i najobičnije trenutke svoga života, a sigurno nitko ne bi snimao dok te recimo proganjaju pripadnici lokalne bande ili pak za tobom trči faking demon. Postavljene kamere po kući kao u prijašnjim PA filmovima i mogu proći, makar ako preskočimo logiku, zanimljivije je gledati film tipa Marked Ones gdje su kadrovi zanimljiviji i dinamičniji.
Prva polovica filma prolazi u zajebanciji glavnih likova, a scenarij je vrlo aktualan i prati fascinaciju snimanja i uploadanja raznih (FAIL i drugih) personalnih snimki na YouTube. Svako toliko se ubacuju neki elementi vezani za susjedu i njene čudne obrede, a scenarij drži vodu i održava gledatelja zagrijanim za ono što se vrti na kino platnu. Kada dođe do finalnog otvaranja karata i onih pravih horror elemenata, stvari izgledaju dosta dobro, ali se rasplet počinje raspadati. Logika opada, poanta snimanja određenih situacija je u potpunosti izgubljena – meni posebice ovo potonje stvara zamor.
The Marked Ones se uopće ne fokusira na one klasične “jump scare” scene, što ima dvojake rezultate. Dobro je to što te konstantno ne tlače sa lažnim scareovima, ali ipak možda su mogli ubaciti koji šok više. Kino dvorana se scimala samo jednom ili dva puta. Makar je riječ o spinoffu, film definitivno spada u folklor prijašnjih Paranormal Activity filmova, a završnica ima direktne veze sa Katie i Micah. Jest da foru baš nisam popušio, ali ajde…
Film od kojega nemojte previše očekivati, ali je sasvim solidan za jedno gledanje. Da je slučajno snimano iz “normalne perspektive”, vjerujem da bi bio još bolji.