Paranormal Activity 2 (2010)

6

paranormal-activity-2-87530617.jpgParanormal Activity 2 iliti Paranormalno 2 stigao je u naša kina. Distribucija je pošteno (opet) zakasnila i vjerujem da neće ni blizu financijski kod nas ostvariti ono što je mogao da je prikazan u inicijalno planirano vrijeme dok su još svi naveliko hypeali ovaj nastavak. O filmu sam stvarno dosta pisao, ako ste propustili sage o epskoj zaradi dvojke, bacite oko ovdje. Jedinicu sam gledao u kinu i nevezano za love-hate relationship većine čitatelja sajta, dobro mi je sjela. Kakva je ispala dvojka?

Radnja filma Paranormal Activity 2 dešava se ranije od događaja jedinice, te pratimo dva tjedna “lude” zabave jedne obitelji koju postepeno počinje posjećivati nekakav entitet. Špranca je praktički ista kao u jedinici, ovdje su malo pojačali “realne scene” sa montiranjem niza sigurnosnih kamera po kući (nakon “upada lopova”), pa u kombinaciji sa first person snimanjem, kojim se najčešće bavi kćerka teenagerica kroz kojih sedam različitih kadrova pratimo misterioznu prisutnost.

Spomenuo sam da mi je jedinica bila dobra, ali sam znao da je praktički isti koncept u dvojci dvosjekli mač. Makar prijašnji film nije bio nadasve originalan (nećemo opet u vezama za Blair Witch) imao je svoj vizualni i konceptualni identitet koji je gledatelju ipak nudio nešto novo. Dvojka ne kopira baš potpuno isti modus operandi, ipak je tu mnogo više kuteva gledanja (kamera), ali opet generalno mi nije najbolje sjela.

Krenulo je solidno, gdje se u tipičnom putu za nastavak u igru ubacuje veći broj potencijalnih žrtava. Umjesto Micah i Katie, u igri su njena sestra, muž, tek rođeno dijete i kćerka iz muževog prvog braka. Nemojmo zanemariti i psa ovčara, ipak i on daje neki obol filmu sa svojim posebnim njuhom za prisutno zlo. Malo previše treba vremena da se stvari počnu micati – i to doslovno – te je i meni i društvu lagano počelo padati raspoloženje. Mogu reći da mi se pri početku i sviđala ta dinamičnost (ne u radnji, već u snimanju), ali onda scenarij zapinje i ne možeš previše shvatiti ozbiljno da bi ljudi sa svojom portabilnom kamerom snimali tako naizgled nevažne trenutke svoga života.

Tren kada mi je sve krenulo još jednu stepenice nizbrdo je kada teenagerica uzima stvari u svoje ruke i ubacuju nam se klasične (dosadne) situacije sa pločom za prizivanje duhova i korištenjem Googlea za ekspresne upute o tome što se u kući zapravo zbiva.

Ono što je u filmu najbolje je zadnjih dvadesetak minuta. Ne mogu reći da su toliko spooky kao u jedinici, ali ima tu par odličnih horror scena poput “puta po stepenicama”, neočekivanih scena pred kraj i par “mrak je oko nas a mi imamo kameru ala film REC” situacija. U tih par divnih trenutaka u tijelu te drži ona neka jebena napetost, ono što sam pred 7-8 godina mogao doživjeti jedino u azijskim horrorima. Nažalost, ove scene su rijetke i ne mogu mi podignuti baš cijeli film.

Paranormal Activity 2 je reklo bi se borderline prolazan posebice ako vam je bila dobra jedinica, a ako nije vjerujem da će vam i ovo biti sat i pol bačenih u vjetar. Zapravo ono što ću najviše pamtiti iz ovog filma je jedan relativno unikatan koncept prequel-sequela u jednom te istom filmu…

Share.

6 Comments

  1. mite kilić on

    zašto toliko engleskih izraza u recenziji kad su se mogle koristiti umjesto njih neke najuobičajenije hrvatske riječi? samo želim istaknut da ovako zvuči podosta ‘hipsterski’ pretenciozno, usiljeno pomodno… inače se u potpunosti slažem sa svime iz recenzije i s tog pogleda nemam zamjerke. samo bih predložio ubuduće zamijeniti ‘first person snimanje’ snimanjem iz prvog lica, i ‘borderline prolazno’… ne želim uvrijediti, samo konstruktivno kritizirati – ‘borderline prolazno’ je taman previše :D

  2. @ Mite Kilić … svako ima pravo na svoje mišljenje :D
    No ako slušaš mlade u ZGu oni dosta koriste engleske riječi u svako dnevnici..
    npr:
    Teenager
    CD
    DVD
    Film
    first person (igrice)
    to su samo njih par… samo sam htjela ti pokazati drugu stranu žetona :D

    Poz :D

  3. bez ikakve uvrede naravno :D
    htjela sam samo reči kao što se to dogodilo i u japanu… i hrvati su počeli koristiti
    “loanwords” tj. riječi koji su uzeli od drugog naroda..
    Japanici su najpoznatiji po tomu.. nesviđa se svima … što je sasvim OK
    :D

  4. @mile: ne znam za druge, ali vjeruj mi, kod mene definitivno nije “hipsterski”, već je stvar u recimo to tako profesionalnoj deformaciji…

  5. mite kilić on

    @HorrorHR: ako nije “zbog mode”, onda u redu. :) da, vidim da bi mogla biti profesionalna deformacija jer ti se recenzije ponekad doimaju poput nepotpuno prevedenih engleskih recenzija; kao da si prvobitno dugo vremena pisao recenzije na engleskom i onda bio prisiljen prijeći na hrvatski :) ali svakako sam za izbacivanje onih riječi za koje stvarno nema potrebe da budu u engleskoj verziji

Leave A Reply