Recenzije

U nedostatku vremena da u miru pogledam neki (dobar) horror, nekako mi u zadnje vrijeme više pašu serije. Uz Battlestar Gallacticu koju sam počeo nakon dugogodišnjih preporuka na forumu, na tapetu mi je i prva…

Za one neupućene, ovaj film je remake korejskog filma “Janghwa, Hongryeon” poznatijeg u zapadnom svijetu pod imenom “A Tale of Two Sisters (2003)“. Kako sam original gledao i smatrah ga odličnim uradkom, nije bilo nikakve potrebe da gledam amerikaniziranu verziju. Iskreno ni ne bi, ali kako odbiti gledanje filma kada mi se po prvi put poklopilo da na in-flight avionskom sustavu kao jednu od opcija nude horror film?

Kakva poslastica iz davnina… Na razuzdanom partiju nekoga kampusa, dolazi do točke ugrijavanja jer je vrijeme da se četvoro wannabe članova iztestira u obližnjoj kućerini za gadnom prošlosti. Naime, nakon što mu se rodilo četvoro deformirane djece, otac obitelji potpuno šviće i skoro svih ih pobije. Kada je došla policija, shvatila je da par leševa fali i urbana legenda kaže da su oni još živi i ubijaju svakoga tko dođe na njihovu rodnu grudu.

X-Files mi je kao mulcu bila omiljena TV serija. Već sam i ranije volio ovu “pomaknutu” tematiku, a vjerujem da su mi avanture Muldera i Scully samo dodatno zacementirali ljubav prema horror žanru. U to…

Door into Darkness je kolekcija od četiri jednosatna filma koje je Dario Argento osmislio za talijansku televizijsku kuću RAI. Filmovi su početkom godine izašli na dvostrukom DVDu i koristile su se originalne trake sa televizije, pa recimo video kvaliteta nije nešto posebno. Nema veze, ova činjenica filmovima daje poseban šarm.

Nedavno sam u kinu imao prilike pogledati ovaj film bombastičnoga imena koji više smrdi na nekakvu jeftinjavu snimanu direkt za DVD, a ne horror komediju koju su čak domaći distributeri odlučili uklopiti u ljetni red prikazivanja. Kao ljubitelj dobrog engleskog humora, film sam krenuo gledati bez ikakvih predrasuda baziranih na nekolicini negativnih postova na HorrorHR forumu.

Već koje vrijeme nisam pogledao nikakav uber indie horror pa mi je taman dobro došao jedan od screenera koje sam dobio preko MySpace HorrorHR profila. MySpace uopće ne koristim, složio sam ga testno, malo mu dao šanse, ali u nedostatku vremena tamo mi se više nije dalo tražiti zanimljive, najčešće low budget horror, informacije. “The Horror Vault 2” je drugi dio horror omnibusa na kojemu je radilo više redatelja.

Prije nešto više od godinu dana u uvodniku jedne of Fangoria čitao sam uredničku kolumnu o novom valu američkog horrora. Uz nekoliko filmova ponajviše mi je po opisu u pamćenju ostao “Girl Next Door”. U tom uvodnom tekstu, Fangorijin urednik, prekaljeni horror fan koji je na toj poziciji oko 25 godina sa gnušanjem je pisao o tome kako je film bolestan, a u isto vrijeme izvanredan.

Neki dan mi je stiglo britansko Blu-Ray izadnje “prokletog” slashera “All the Boys Love Mandy Lane”. O filmu se na netu već priča par godina – prikazao se na par festivala uz generalno pozitivne kritike, ali mu pojavljivanje na američkom tržištu nije išlo za rukom. Kino premijera se par puta najavljivala i otkazivala, a sa DVD izdanjem je sve išlo praktički istim tijekom. Jedino što mi je preostalo je kupiti (jeftinu) UK verziju filma…

Borim se već godinu dana sa tim dali da pogledam Saw peticu ili ne. Nakon trećeg dijela sam počeo gubiti volju, a nakon četvrtog sam si rekao da nema šanse da pogledam iti jedan nastavak koji će se snimiti. Saw V sam u kinu preskočio, makar sam zamalo prije par mjeseci u Americi kupio ono neko Limited edition izdanje sa pilom. Neznam, bila je dobra para a baš me zanimalo pogledati i koji extras da vidim što ljudi mogu pričati o svom zlodjelu. Ipak me razum udaljio od trošenja kojih osamdesetak kuna, ali neki dan sam rekao da se film bar isplati 6 kuna za uzeti u videoteci.

Pokojni Heath Ledger glumi oca Alexa, svećenika koji nakon saznanja da mu je u Rimu umro mentor, odlazi u Italiju istražiti što se zapravo desilo. Red Karolinga, čiji je on jedan od zadnjih predstavnika malo je drugačiji od klasičnog svećenstva, pa im nisu strane borbe protiv demona i egzorcizmi. U otkrivanju misterija pomaže mu nesuđena ljubav Mara i kolega po zanimanju, otac Thomas.

Prije desetak dana sam videoteci udjelio par desetaka kuna na ime prodaje nekih DVDa kojih imaju previše i koje nitko inače ne bi iznajmio, a kamoli kupio. Jedan od njih je i Rise: Blood Hunter, nekakva ofrle složena ženska verzija Bladea. Film je prije par godina izašao pod etiketom Ghost House Undergrounda i jedino što sam znao o filmu je to neko marketinško isfuravanje nekakvih lezbijskih scena u kojima glavnu ulogu (kao i u filmu) ima Lucy Liu.

Ako pratite HorrorHR znate da ovdje napišem svoj stav o praktički svim žanrovskim filmovima koje sam pogledao od startanja prije kojih tri godine. Preskočio sam možda podijeliti mišljenje oko kojih dvadesetak filmova, a Wes Cravenov povratak Elm Street serijalu sam u tom periodu pogledao čak dva puta ali radi raznoraznih razloga ostao je bez svog upisa. Uz novi Blitzov DVD koji sam dobio, filmu sam dao još jednu šansu i došlo je vrijeme da i njemu posvetim koju minutu tipkanja.

Prije podosta godina sjećam se svog odlaska u videoteku i šoka cure koja je tamo radila kada je shvatila da sam uzeo film “Killer Klowns from Outer Space”. Film joj je djelovao bizarno, ali više ju je čudilo to što sam isti film već ranije posudio tri puta. Uz sve to, izdavajući mi kazetu u nevjerici je rekla da sam jedina osoba koja je “to” ikada iznajmila . Slično sam se osjećao neki dan kada me žena u videu priupitala – Što stvarno želiš gledati “The Return”.

Obitelj sa svojim vrlo teško bolesnim sinom se doseljava u staru kuću sa crnom prošlošću. Ubrzo nakon useljenja, sin počinje viđati svakojake bizarnosti i malo po malo saznajemo o bizarnostima koje su se događale tik do njegove nove spavaće sobe.

Prije nepune tri godine gledao sam prethodnicu ovog filma, Ripper iz 2001 sa Kelly Brook i Jurgenom Prochnowom. Film je u svojoj slasher kategoriji novoga smjera poprilično loše kotirao, zapravo toliko mi je bio loš da sam jednostavno morao kupiti i nastavak. Vidim po DVD coveru da sam to kupio negdje u Italiji, nadam se da sam pljunuo samo 2-3 eura.

Freddy Krueger je kroz godine svoje aktivnosti u Springwoodu uspio pridonijeti činjenici da više ne postoji mladeži, te korz korištenje posljednjeg preživjelog teenagera pokušava proširiti svoj vidokrug djelatnosti izvan svog malog mafičnog gradića. U još jednom of “finalnih” nastavaka poznatih horror serijala, gledatelji mogu uživati i “uživati” u nevjerojatnoj količini raznoraznog bućkuriša.

Bio sam neki dan nakon sto godina u videoteci. Osim što sam skužio da se sada 3 DVDa mogu posuditi od petka do ponedjeljka za samo 12 kuna, potrošio sam kojih pedesetak kuna na neke klasike poput Dracule 3000. Iznajmih par filmova koje još nisam gledao, a jedan od njih je bio i ovaj iz naslova. Odličan spooky klaun na coveru je obećavao…

Film sam gledao u kinu prije kojih tjedan dana i već se sada borim sa mozgom pokušavajući iz njega izvaditi neku smislenu informaciju o mojim utiscima. Znam kako bi vrlo lako mogao približiti kraju ovaj osvrt, ali ajde, morati ću bar malo objasniti zašto je ovaj filmić bio potpuni promašaj. Do te granice da sam na tren zaspao u kinu…

Rimejk, a dobar, jel to može biti istina? Dvadeset i sedam godina nakon filma koji je Wes Cravenu otvorio zvjezdanu karijeru, došlo je do toga da se mladom američkom gledatelju treba podariti modernizirana verzija. Već sam otupio na sve te rimejkove, prvo radi toga što stvarno nema poante sve živo obrađivati, a drugo radi vrlo jednostavne činjenice – većina rimejkova je zaboravljivo smeće.