Nightmare on Elm Street Part 6: The Final Nightmare (1991)

Freddy Krueger je kroz godine svoje aktivnosti u Springwoodu uspio pridonijeti činjenici da više ne postoji mladeži, te kroz korištenje posljednjeg preživjelog teenagera pokušava proširiti svoj vidokrug djelatnosti izvan svog malog matičnog gradića. U još jednom of “finalnih” nastavaka poznatih horror serijala, gledatelji mogu uživati i “uživati” u nevjerojatnoj količini raznoraznog bućkuriša.

Nightmare on Elm Strreet je kroz svoje nastavke počeo više i više prolaziti u horror komediju, te je u ovom dijelu tom konceptu dano veliko mjesto za zajebanciju. Meni je Elm Street serijal uvijek bio zabavan baš radi Freddyevih inovacija na području “snenih ubilačkih perverzija”, a ovaj dio pamtim još iz VHS dana kao nešto što je otišlo poprilično dalje od horrora kakav sam iole očekivao.

Poanta ovog nastavka koja prikazuje Freddyevu ideju o šaltanju iz već presahlog Springwooda na nove teritorije je poprilično loša. Njegova veza i “potraga” za kćerkom su dosta bedasto osmišljene, a vidi se da je scenarij ekstremno patio radi dvije stvari – glavni ciljevi su očito bili kako napraviti što više opičenijih eskapada u snovima i kako što bolje inkorporirati korištenje 3D tehnologije.

Glede snova, film dobro počinje sa skoro sedmominutnim atakom na jadnog teenagera, a neke od kasnijih poznatijih scena graniče sa bedastoćom – mučenje gluhog dečka sa bacanjem iglica ili pak Freddy kao gamer koji u igrici riješava nekog tipa i uz to komentira odličnu grafiku??? Sve ove scene imaju nekekav omanji šarm, ali sam se ipak generalno razočarao.

Osim Freddyeve potrage za kćerkom, film je nažalost počeo zazirati u njegove početne dane, pa imamo priliku vidjeti zašto je pedofil Freddy postao monstrum koju ubija kroz snove. Neću odlaziti dalje u ove debilane, ali c’mmon drevni demoni koji izgledaju kao spermatozoidi???

Kada misliš da te film više nemože šokirati u igru ulazi Yaphet Kotto koji objašnjava da je jedini način riješavanja solucije ući kroz snove Freddyu u mozak i to korištenjem 3D naočala. Mastercard bi to objasnio rječju neprocjenjivo… Film je tu negdje da spada u onu kategoriju “toliko loš da je dobar”.