Bračni par sa sinom teenagerom žive usred šume zabarakadirani u povećoj kući. Nešto je vani, izlazi se samo sa gas maskama i ne vjeruje se nikome. Svaki dan je rutina sa ciljem održavanja resursa potrebnih za život i još bitnije osiguravanja da nitko ne uđe u kuću. Jedne noći, netko se pojavljuje u predvorju…
“It Comes at Night” je jedan od filmova o kojima je bolje što manje znati, pa ako niste gledali možda je bolje da prvo pogledate, pa se bacite na čitanje/komentiranje. Imajte na pameti samo da ovo definitivno nije tipičan film, što će jednima pasati, a drugima smetati. Neću koristiti spoilere, ali radi tematike stvarno je teško šunjati se kroz ono što je bitno ili nebitno.
Kao što sam već u privatnim porukama prodiskutirao sa jednom čitateljicom, ovo definitivno nije horor film. Ako očekujete horor možda ćete se razočarati, a sa druge strane možda i nećete. Djeluje mi da je film podosta polarizirajuć, tako da vjerujem da će biti hvalospjeva i mržnje. I sam sam razmišljao dali da stavim ovaj tekst, ali definitivno mislim da radi nekoliko aspekata ima svoje mjesto na HorrorHR-u.
Ukratko rečeno film se bavi preživljavanjem. Misteriozna bolest se širi po svijetu, ni sami ne znamo koliko je ljudi preživjelo, a film prati pokušaje jedne obične obitelji da unutar (neviđenog) kaosa održi razum i preživi dan za danom. Rutinu im prekida gore spomenuti gost, a njegovo pojavljivanje utječe na neočekivani tijek njihovih života.
“It Comes at Night” je survival drama. Ono što je zanimljivo je da su producenti i distributeri odlučili odigrati na određene horor elemente i veći dio marketinške aktivnosti položiti na to. Trailer koji je izašao, smrdio je na horor. Sinopsis i informacije po sajtovima to su podupirale, ali na kraju horor je ovdje očaran u totalno drugačijoj varijanti. Strah, paranoja, noćne more – film jako realno prikazuje stanje uma ljudi, koji se nalaze u gotovo bezizlaznoj situaciji. Kako balansirati ljudskost sa nagonom da učiniš sve da spasiš svoju obitelj? Odličan scenarij! Napeto od početka do kraja, a konstantno se propitkuješ o nekim elementima i pokušavaš sam sebi stvoriti završnu sliku.
Vizualno film je savršen. Kadrovi, kamera, montaža, osvjetljenje – sve nevjerojatno dobro i da je radnja dno dna (a kao što možete vidjeti nije) isplatilo bi ga se pogledati samo radi tih elemenata. Kraj mi na prvu nije legao, ali nakon minutu-dvije rekapitulacije promjenio sam mišljenje.