Lou Diamond Phillips, većini poznatiji po glavnoj ulozi u hitu “La Bamba”, a kult fanaticima kao šerif koji se bori protiv šišimiša u filmu “Bats”, ovaj put ima gadnu ekipu neprijatelja – zombie/duhove brutalno ubijenih robijaša. I to ne random robijaša, već najgorih ološa i jednog savim dobrog i radišnog lopova – svoga oca kojega nikada nije upoznao. LOL. Zbunjeni ste jel? Znači, gospon Dijamant Filips glumi federal marshalla, specijalista za lovljenje odbjeglih svjedoka. U kratkoj rekuperaciji njegovog života, saznajemo da je on u svojih trideset i koju godinu već bio navy seal te specijalni agent CIA. THE MAN! Prilikom pronalaska jednoga od svjedoka, maestro specijalac, njegova partnerica i topovsko meso ljudi od zakona koji idu sa njima, voze po poznatoj američkoj route 66. Pronalaze kraticu po misterioznom odvojku ceste nazvanom “route 666”. Ubrzo otkrivaju da cestu inhabitiraju četiri kreature, bivša robijaša koje su par desetljeća ranije policajci poubijali fore radi. Klanje počinje tralalalala…
Priča je katastrofalno spektakularno out-of-this-world nevjerojatno idiotno zemljačka. Ovako dosadnu priču i brutalno retardirani scenarij nisam dosta dugo vidio. Cijeli film pokušava biti witty, stalno ali baš stalno se bacaju neke fore, koje su preloše. Sve je tako nekako izmiksano, gnjusno, ružno za mozak. Izkopirani su svi mogući klišeji, doskočice, fore i to sve u jedan negledljivi džumbus. I to ne pričam o velikim glupostima poput toga što nam protagonista nikad nije upoznao oca i sada sasvim slučajno usred pičke materine naleće na njegovu zombioidni verziju, nego o malim stvarima koje su samo čupane iz drugih filmova i bacane ovdje. Neki likovi su isto tako samo zaljepljeni na filmsku traku, fore radi, nemaju nikakve poante. Scene su nelogične, sve je izbrkano. Ma, povraćotina totalna :) Jedino što je dobro u filmu su ti nazovimo ih, zombiji. Izgledaju kul, modus operandi im je krvav, te oni su jedini tračak svijetlosti u ovoj crnoj rupi.