Undead (2003)

Svakodnevicu u malom australskom ribarskom gradiću prekida kiša meteora koja počne pretvarati ljude u zombije. Radnja filam prati malu grupicu preživjelih u pokušajima da se otarase horde nemrtvih kreatura, te u otkrivanju misterija oko upletenosti vanzemaljaca u cijeli ovaj slučaj.

Kada se Undead počeo prikazivati na festivalima, dignuo je popriličnu buku. Iza filma su stajala dva brata, Michael i Peter Spierig i oko godinu dana ekstremnog truda i rada. U filmu ima poveći broj scena koji se baziraju na specijalnim efektima – od zombija, do eskapada vanzemaljaca, a upravo sve te efekte su radili baš njih dvoje i to na starim laptopima. Efekti u filmu nisu nešto spektakularno, ali uopće nisu loši. Još kad znam da su sami sve slagali (pogledao sam sve extrase na DVDu) – svaka čast.

Film je pompu među ljubiteljima horror žanra dignuo radi kombinacije splatter i komedije, koncepta kojeg je mnoge podjsetio na rana djela majstora Petera Jacksona. U cijelom trajanju filma može se uživati u raznoraznim komičnim masakriranjima zombija. Drugi aspekt po čemu se ovaj film najviše odlikuje su nešto što je najlakše objasniti pod pojmom epske scene. U makljaži najviše sudjeluje dva lika – bivša lokalna missica, te opasni maderfaker koji liči na jedan Eastwoodov lik iz špageti vestern ere. Njihovi solo napadi na trenutke izgledaju kao nešto iz kompjuterskih igrica, deluxe slow motion uber akcijsko kasapljenje. Tip se zatrči, napravi kolut u zraku, zabije se mamuzama za strop te viseći naglavačke počne ispraznjivati šaržer za šaržerom. Gđica “miss catch of the day” sa oštrim štapom čupa glave zombijima i kao finale baci nekakav mega šana potez dok u slow motionu iza nje pada australska zastava. Čisti spektakl.

Ona radnja filma koja nije direktno vezana za makljanje mi nije nešto, ima malo dosadnijih dijelova, nekako previše usporenih za razinu komičnih fajtova u koje su nas Spierigovi uveli. Btw, jedna glupa trivia, tek negdje oko 42 minute likovi shvaćaju da se zombije može ubiti jedino ciljanjem u glavu. Ne pamtim baš film u kojemu je toliko vremena trebalo doći do tog otkrivenja, ali ispada totalno cool.

Kada sam već oko trivie, da izbacim još dvije informacije. Početkom 2004. godine razmijenio sam par mailova sa braćom Spierig. Tada sam planirao dignuti nekakav horror sajt na engleskom, pa su mi oni bili prvi na tapetu za nekakav intervju. Radi poslovnih obveza i lijenosti, sajt nikada nije otišao online. Baš sam gledao jučer na IMDBu što se zbiva sa Spierigovima – i ostao sam paf – u zadnjih šest godina nisu ništa snimili, ali za mjesec dana im u kina izlazi novi film – i to Daybreakers!