Tipično je jutro u malom “gradiću” punom kamp prikolica u kojima žive raznorazni redneck stanovnici klasične američke pustopoljine. Lokaci piju, žderu, sviraju banjo, dok se zgodnjikava Norma priprema za svoj dugo očekivani odlazak iz ove rupetine. Za koju minutu se treba naći sa čovjekom u kojeg se zaljubila i koji je vodi u normalan Svijet. Taj rijetki trenutak sreće i ljubavi prekida grupica zemljaka i Normin “joker” umire nesretnom smrću. Tužnoj i osvete željnoj djevojci se pokazuje moderni Sotona i daje joj volju i oružje sa kojim pobije i zapali cijeli trailer park. Nakon kojeg vremena, bus teenagera koji se vraćaju sa “duhovnog prosvijetljenja” zaglibi u “napušteni” trailer park, čiji su žitelji daleko od mrtvih.
Od kada se početkom ljeta na forumu pojavila tema o ovom filmu, došlo je do nekakvog konsenzusa da ovo izgleda kao zanimljivo ostvarenje. Ime je samo po sebi spektakl, ubaci hrpu seljačina koji se vraćaju iz mrtvih i teenagere sa raznoraznim “moralnim dilemama” koji služe kao topovsko meso. Gdje ćeš bolje? Film sam imao prilike pogledati još pred kojih desetak dana, ali sam skužio da sam zaboravio pisati o njemu. Kakav je? Osvježavajuć i poprilično zabavan.
Gledajući iz perspektive radnje, film je najlakše opisati kao mix “2000 Maniacs“, “Night of the Demons“, sa dodatnim daškom humora i zajebancije. Fan sam oba spomenuta filma, a po meni “Trailer Park of Terror” nije složen sa ciljem da kopira njihove koncepte, već kroz razne situacije im zapravo daje hommage. Ima tu brdo scena koje ste negdje vidjeli, ali opet film je ponajviše dobra zajebancija u horror vodama, pa su te situacije samo pozitivne.
Dodir sa “Night of the Demons” je taj što cijela ekipica teenagera počinje pojedinačno shvaćati da se nešto zbiva i svatko dobiva svog “demona u pratnji” – od glavne Norme koja je slika i prilika Joy iz humorističke serije “My Name is Earl”, preko kineske prostitutke do Elvis wannabe svirača modernog banja – gitare koji nudi par spektakularnih momenata.
“Trailer Park of Terror” je nepretenciozan i osvježavajuće zabavan film. Koliko se dobro sjećam Steven Goldmann ga je snimio za neku mizernu cifru u iznimno kratkom roku (cca petnaestak dana), a radi toga dobiva dodatni veliki plus jer je uspio napraviti nešto dobro sa tim ograničenim resursima.
1 comment
sssssssssssssssssssrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaanjnjnjnjnjnjnjnjnjnjnjnjeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee i po