The Troll Hunter (2010)

Ekipa studenata sa jednog od norveških fakulteta kreće u snimanje dokumentarca o lovu na medvjede koji su povezani sa nizom kasapljenja životinja, ali i ljudi. Kada počnu pratiti solo igrača Hansa, otkivaju da je riječ o lovu na nešto mnogo veće i bizarnije. Norveški film The Troll Hunter iliti Trolljegeren, najlakše bi se mogao opisati kao euro verziju Blair Witch Projecta sa trolovima.

Još sam u rujnu prošle godine sa vama podijelio prvi teaser za ovaj film (klik), tada mi je djelovalo da ima potencijala, a kada je u studenom Universal najavio da je otkupio prava za stvaranje remakea znao sam da mora biti riječ o nečemu dobrom. Ne kažem to da ameri imaju njuha za rimejkanje dobrog filma, već je važnija činjenica da se nakon prikazivanja na festivalima toliko digla fama oko The Troll Huntera, da se ubrzo nakon krenulo u borbu za otkup prava…

Sada, generalno dali sam fan ovakvog tipa filma koji je sniman iz prvog lica, hm, pa i ne baš… Kod ovakvog koncepta znam da uvijek mora doći do onog trena kada neka stvar više nije logična i nije uopće realno da bi netko nastavio sa daljnjim snimanjem (najbolji primjer Diary of the Dead). I u ovom filmu dolazi do jednog važnijeg preokreta, ali se redatelj i scenarist André Øvredal relativno dobro izvukao. Kažem relativno jer mi odmah ta situacija skine poen ili dva na totalni dojam, ali šta ćeš, solidnije se izvukao nego da je samo nastavio sa snimanjem kao kod Romera. Vjerujem da vam ovo što sam napisao nema smisla, ali jeb’ga moram izbaciti svoje frustracije oko tih detalja zašto mi ovakvi filmovi sa “nađenim snimkama” apriori ne leže dobro.

Radnja teče relativno sporije do neke polovice filma, ali pohvala za stvaranje okruženja koje djeluje zanimljivo. Uz predivne pejzaže ove sjeverne europske zemlje, pratimo filmsku ekipu i našeg lovca u potrazi za šumskim trolovima. Možda djeluje glupo, ali vjerujte mi nije, svako toliko se u scenariju ubacuju neki detalji kojima film u glavi doslovno izgleda kao da gledate neki zanimljivi dokumentarac na National Geographicu. Nije samo stvar u bacanju trolova pred ekran, već korak po korak saznajemo sve o njima, njihovoj fizionomiji, načinima prehrane, preživljavanju u različitim vremenskim uvjetima, pa čak se i onako realno objašnjava koje su im “rak rane”. Zanimljivo mogu reći, fora koncept u globalu.

Film traje kojih sat i četrdeset, komotno se moglo izbaciti petnaestak minuta i onda bi mi stav bio još pozitivniji, ovako me u jednom trenu malo povukla dosada, valjda me još u podsvijesti smetalo tih nekih par nelogičnosti preko kojih nisam mogao proći. Btw, moram napomenuti, nemojte od ovog filma očekivati horror – ima elemente omiljenog nam žanra, ali doslovno nema niti jednog trenutka u kojemu događaji na ekranu generiraju ikakav strah ili nelagodu kod gledatelja. Glede efekata, trolovi su po meni dosta dobro generirani, imaju neki modernizirani šmek legendarnog Raya Harryhausena.

Usput, jedna mala trivija za kraj, kad se već kod nas ne snimaju horror filmovi, europski filmaši moraju nekako ubacivati Lijepu Napu u horrorčiće. Nakon francuskog filma Vertige gdje se manijak sa Risnjaka zabavljao sa planinarima, u filmu The Troll Hunter imamo i mrtvog medvjeda (lažni krivac za ubojstvo turista) koji je dopremljen iz Hrvatske. Kažu još ti poljski lovci da su ga svježeg donijeli iz Hrvatskog zoološkog vrta. Pih, očito su scenaristi čuli da kod nas za lovu možeš kupiti bilo što, pa makar to bio i umiljati medvjed koji u Maksimirom ZOO-u vikendom uveseljava dječicu…

Sve u svemu, kada bi davao ocijene filmu bi puknuo nekih uvrh glave 6 od 10, nije neki spektakl, nema ni neki pamtljivi kraj, ali pohvala za ideju – dakako ne za evidentnu kopiju iliti utjecaj Blair Witcha već ovo oko obrade mitova o trolovima.