Godina je 1996. Negdje na Balkanu, vjerojatno u BIH, bivši vojnik drži bordelo sa djevojkama otetima usred rata. Bordel je smješten u zgradi “Sirotišta za djevojke” (piše tako na zgradi), a njegova brutalnost nije niti blizu onoj njegovih mušterija koji redovito uz silovanje premlaćuju jadne cure. Gluhonijema Angel koju je novi “vlasnik” kao svoju ljubimicu sam nazvao, “privilegirana” je tako da mora servisirati samo njega. Nakon opetovanog gledanja što cure proživljavaju, Angel se baca u akciju.
Upravo je završila svjetska premijera filma koji je praktički montiran do prije nekoliko dana. Režije se primio Paul Hyett, čovjek koji potpisuje specijalne efekte velikog broja poznatih britanskih horrora uključujući i Marshallov The Descent. Film je smjestio u ratnu zonu na Balkanu, a negativci u filmu bi trebali biti vezani za srpske paravojne postrojbe (zaključak po viđenom). To dakako nigdje nije rečeno, ali se vidi da je riječ o pravoslavcima i ima nešto ćirilice na njihovoj opremi. Jest da imaju i zvijezde na kapama, ali ne crvene nego neke zlatne i stilizirane. Film uopće ne izgleda kao da se zbivao u našim okvirima, sve smrdi previše na Englesku, stvarno sam mislio da će malo “pobalkanizirati” situaciju.
Likovi imaju “naša” imena poput Andrej, Goran, Viktor, a glume ih britanski glumci od kojih se najviše ističe Sean Pertwe (Dog Soliders) a službeni jezik filma je ruski engleski. Početnih pola sata filma zapravo imamo prilike gledati jednu vrlo mučnu atmosferu sa repetitivnim scenama mučenja, nasilnog drogiranja i silovanja jadnih cura. Ovdje je Hyett uspio postaviti ton cijeloga filma, makar mi je djelovalo da se previše ponavljaju jedne te iste situacije u malo modificiranim verzijama.
Film se pokreće nakon što se Angel približi sa jednom od cura za koju shvati da zna koristiti znakovni govor. Sada kada je postavljena ova emotivna veza, vrijeme je da se sve dodatno uništi te u goste dolazi četa vojnika koja je zaslužna za ubojstvo njene obitelji. Priča se klasično zavrti – ako su vođe bordela bili negativci, u igru sada dolaze još veća bagra. Angel napada jednog od vojnika i kreće igra mačke i miša u starom sirotištu.
“The Seasoning House” djeluje nekako neuvjerljivo. I kad stavimo sa strane spomenutu lažnu okolinu (profesionalna deformacija za nas sa ovih područja, Englezima ovdje je sve izgledalo normalno) moram spomenuti da mi djeluje čudno da prekaljeni vojnici nemogu uloviti curicu u praktički zatvorenom prostoru. OK znam da je ovo boljka filmova u globalu, ali ovdje vojnici naprave neke stvarno glupe poteze – vjerujem da bi je ja prije uspio naći od njih. Neke situacije poslije, pogotovo ona sa “gospođicom koja voli svinjice” (neću spoilati, ali ne očekujte nešto perverzno) dodatno su pojačali neuvjerljivost. Kraj samo nastavlja po toj liniji, idejno dosta efektno, ali bez onog završnog koraka, koji bi upotpunio doživljaj.
Osim tog neugodnog osjećaja koji stvara prvi dio filma, najjači dio filma su zasigurno specijalni efekti. Kako je to u redateljevoj domeni, mogu reći da nasilje izgleda iznimno realno. Od prvog rezanja grkljana, preko bolesnog fajta između Angel i jednog nabildanog vojnika do nekih nenadanih scena krvoprolića, moći ćete vidjeti stvarno odlično zamišljene i realizirane efekte. Čudo da se BBFC nije zaigrao cenzora kakvi i jesu.
Koliko sam pratio, film traje prilično kratko, negdje oko sedamdesetak minuta. Tajming filma je prilično dobar, pogotovo kada krene akcija do kraja sve ide udarno. Kako je počelo, mislio sam da će biti malo bolje, ali eto. Usput, Rosie Day, kojoj je ovo prva uloga ikada, odlično je odglumila gluhonijemu Angel. Cura zasigurno ima budućnost u kinematografiji, a i odlično je odabrana na castingu jer izgleda dosta mlađe i tako savršeno sjeda u svoju ulogu. Btw, u cameo ulozi u jednoj sceni pojavljuje se i Neil Marshall, redatelj spomenutih The Descent i Dog Soldiers.
1 comment
ok je al nis vise od tog.nekuzim zas su ga tak nahvalili