The New Daughter (2009)

Nakon ubrzanog razvoda usred kojeg je očito lošija polovica utekla sa novim tipom, Johnu preostaje brinuti se za njihovo dvoje djece. Sa sinčićem i kćerkom, seli se u ruralnu Južnu Karolinu. Pisac po zanimanju, John se pokušava prilagoditi novoj situaciji, a uobičajeni problemi sa kćerkom postaju sve izraženiji. Cura se pomalo mijenja i pokazuje fascinaciju zemljanim brežuljkom u blizini kuće…

Kevina Costnera nisam gledao od odlične uloge u još boljem trileru Mr. Brooks. Prije par mjeseci sam se iznenadio kada sam vidio najavu za DVD imena “The New Daughter” gdje je naslovnica kutije davala naznaku da se radi o horroru ili bar o nadnaravnom trileru. Costner mi je nekako uvijek bio ok za pogledati na ekranu, makar je počeo birati pomalo krive filmove koje su mu malo “olabavile” karijeru. Poznata faca u nečemu blizu horroru – dodatni impuls za gledanje.

Od filma nisam previše očekivao, pogotovo jer sam ranije naletio na neke loše recenzije, ali, začudo, film uopće nije toliko loš. Generalno, radnja i nije neka pretjerano inovativna, osim glavnog dodira sa misterioznim “davno umrlim” plemenom, film se sastoji od klasičnih momenata vezanih za tip filmova u kojima nešto napada jednog od članova obitelji. Nevezano dali su to bili duhovi, monstrumi ili kakva vještica, koncept je vrlo sličan.

Kćerka se na trenutke počinje gubiti, doma dolazi prekrivena blatom, a ćaća ubrzo shvaća da glavni razlog problema nisu njene problematične pubertetske godine, nego nešto staro tisućama, nešto što želi prokreaciju.

Režije filma se primio tridesetpetogodišnji Luis Berdejo, poznatiji kao jedan od scenarista popularnog španjolskog horrora REC. Baš dok sam htio ovo linkati sam vidio da nisam napisao osvrte sa REC i REC 2, očito bi trebao. Berdejo sa svojim timom filmu daje predivan euro horror izgled, vizualne delicije su možda i najbolji aspekt filma.

Pozitiva: Skoro pa konstantna napetost, odlično vizualno složeno, zvukovi i glasanje vezani za monstrume na trenutke jezoviti, kraj.

Negativa: Na trenutke dosadno, moglo se skratiti bar 15 minuta, nešto nelogičnosti vezanih ponajviše uz (ne)potrebnu pomoć znanstvenika vezanog za ovakav tip misterija, The Descent trenuci, nema nešto pretjerane originalnosti – dosta doga djeluje već viđeno.

U globalu, film ima dosta mana, ali mi je nekako pasao u tmurnoj kišnoj noći…