The Beyond (1981)

U dvadesetim godinama prošlog stoljeća, mali hotel u Louisiani poprište je bizarnog napada rulje na jednog od gostiju. Nazivavši ga vještcem, rulja ga išiba lancima na smrt, nečim mu otopi većinu kože na tijelu i zazida ga u posebnu komoru. Nekoliko desetljeća kasnije, mlada djevojka dobiva hotel u nasljedstvo, a sa njim sve probleme koji se ubrzo počnu manifestirati.

Iskoristio sam blagodati FrightFesta, te sam noć prije festivala u Prince Charles Cinema pogledao ovaj klasik talijanskog majstora gorea Lucia Fulcia. Više informacija o prikazivanju i kinu imate u mom zasebnom članku ovdje. Lucio Fulci je svoje ime u zlatnim knjigama horrora zaradio svojim horrorima sa izrazito brutalnim i eksplicitnim scenama nasilja. Kada se sjetim Fulcia prvo mi na pamet padne brutalno premlaćivanje iz gialla “Don’t Torture the Duckling”, a generalno mi je u glavi usađen radi spomenute brutale, ali i izrazito čudnim i nelogičnim scenama koje su sastavni dio svakog njegovog filma (kraj City of the Living Dead – WTF?).

The Beyond je jedan od njegovih najpoznatijih filmova i vrlo mi je drago da sam ga pogledao u kinu i to u njegovoj apsolutno necenzuriranoj verziji. Koliko se sjećam, ovaj film nisam gledao jedno desetak godina, od vremena kada mi je naslov “Seven Doors of Death” bio jedan među prvih desetak kupljenih DVD filmova. Tehnički, prešao sam tridesetu, znači bilo je to pred 12 godina. Spomenuti “Seven doors of death” bilo je alternativno ime za The Beyond, DVD izdanje koje je bilo pošteno okljaštreno i tek sam sada u 2011. napokon vidio sve brutale koje je Fulci u ovom filmu zamislio.

Sa ponosom mogu reći da mi je ovo bilo ako ne naj, onda među top tri iskustva u kinu ikada. Krcati donji dio Prince Charles kina živio je svaki tren uz film i sve one scene koje kada doma gledaš sam i jeziš se od gluposti, dizao do nebesa. Ne mislim tu na ništa ozbiljno, ljudi su doslovno plakali od smijeha na ono što su gledali na kino platnu. Ako znate Fulcija ili ovaj film, znate da je ovo krcato ludih scena koje nemaju nikakvog smisla, situacija koje nemaju neki očekivano vremenski tijek, čudnih monologa, presmiješne sinkronizacije, genijalnog preglumljivanja etc.

Ne mogu vjerovati da sam filmove za ekipu uvijek tražio pod Nu Image i SyFy produkcijama – Fulci je definitivno savršeni materijal za gledanje sa ekipom. Još sam taman popio koju čašu vina na aerodromu i u avionu, tako da sam sa guštom se uživio u opušteni stil gledanja kakav kod nas ne postoji (u Americi se recimo desi na pojedinim projekcijama, ali ovakva horror centrična publika je jednostavno zakon za ovakav klasik).

Film je spektakl, kada gledate posebno obratite pozornost na epsku glumu i rečenice “doktora”, smiješne pojave klavijaturistice sa lošim umjetnim “mrtvim” lećama, supporting glumcima koji se pojavljuju na par trenutaka (tip u knjižari WTF) itd. Ekipu skupite, rekao sam vam, Fulcia se jednostavno u ovim vremenima mora gledati sa ekipom. I sami ste mogli shvatiti da je film toliko zabavan, jer se stvarno može uživati u svakom mogućem propustu, a ima ih mnogo.

Da ne pričam samo o zabavi, moram spomenuti par odličnih gore scena koje danas možda i izgledaju blesavo, ali opet su zakon za vidjeti! Pauci koju grizu dijelove lica, pas koji čupa vlasnici grkljan, izbijanja oči iz duplji sve u 16, ma Fulci legendo.

Sjedim u baru hotela, pijuckam neki talijanski Cabernet Sauvignon, grickam kikiriki i sa osmijehom na licu pišem ovu recenziju. Rekao sam vam, dugo se nisam tako zabavio u kinu!