2000-2009

Prije par minuta vratio sam se iz Cinestara gdje sam sa par kompadrea pogledao toliko “očekivani” nastavak Rob Zombievog rimejka Halloweena. Želio bi se već u drugoj rečenici ispričati istim tim momcima što sam ih…

Nakon sedam nastavaka, od kojih većina ne vrijedi ni pišljivog boba, neka pametna duša se odlučila izmisliti toplu vodu i u eri rimejkova napraviti novu verziju ovog horror klasika iz 1984. godine. Sam pojma obrade…

Trick ‘r Treat je jedan od onih prokletih horrora koji su prošli drvlje i kamenje da napokon nekako dođu do svojih gledatelja. Kako se cijeli vrti oko Halloweena, trebao je doživjeti svoju premijeru oko tog,…

Treći dio Underworld serijala u kinima je zaradio preko 90 milijuna dolara. Odmah nakon prvog vikenda se počelo pričati o nastavcima, novim serijalim, prequelima, čemu već ne – znate kako to već ide kad neki…

Za one neupućene, ovaj film je remake korejskog filma “Janghwa, Hongryeon” poznatijeg u zapadnom svijetu pod imenom “A Tale of Two Sisters (2003)“. Kako sam original gledao i smatrah ga odličnim uradkom, nije bilo nikakve potrebe da gledam amerikaniziranu verziju. Iskreno ni ne bi, ali kako odbiti gledanje filma kada mi se po prvi put poklopilo da na in-flight avionskom sustavu kao jednu od opcija nude horror film?

Nedavno sam u kinu imao prilike pogledati ovaj film bombastičnoga imena koji više smrdi na nekakvu jeftinjavu snimanu direkt za DVD, a ne horror komediju koju su čak domaći distributeri odlučili uklopiti u ljetni red prikazivanja. Kao ljubitelj dobrog engleskog humora, film sam krenuo gledati bez ikakvih predrasuda baziranih na nekolicini negativnih postova na HorrorHR forumu.

Već koje vrijeme nisam pogledao nikakav uber indie horror pa mi je taman dobro došao jedan od screenera koje sam dobio preko MySpace HorrorHR profila. MySpace uopće ne koristim, složio sam ga testno, malo mu dao šanse, ali u nedostatku vremena tamo mi se više nije dalo tražiti zanimljive, najčešće low budget horror, informacije. “The Horror Vault 2” je drugi dio horror omnibusa na kojemu je radilo više redatelja.

Prije nešto više od godinu dana u uvodniku jedne of Fangoria čitao sam uredničku kolumnu o novom valu američkog horrora. Uz nekoliko filmova ponajviše mi je po opisu u pamćenju ostao “Girl Next Door”. U tom uvodnom tekstu, Fangorijin urednik, prekaljeni horror fan koji je na toj poziciji oko 25 godina sa gnušanjem je pisao o tome kako je film bolestan, a u isto vrijeme izvanredan.

Neki dan mi je stiglo britansko Blu-Ray izadnje “prokletog” slashera “All the Boys Love Mandy Lane”. O filmu se na netu već priča par godina – prikazao se na par festivala uz generalno pozitivne kritike, ali mu pojavljivanje na američkom tržištu nije išlo za rukom. Kino premijera se par puta najavljivala i otkazivala, a sa DVD izdanjem je sve išlo praktički istim tijekom. Jedino što mi je preostalo je kupiti (jeftinu) UK verziju filma…

Borim se već godinu dana sa tim dali da pogledam Saw peticu ili ne. Nakon trećeg dijela sam počeo gubiti volju, a nakon četvrtog sam si rekao da nema šanse da pogledam iti jedan nastavak koji će se snimiti. Saw V sam u kinu preskočio, makar sam zamalo prije par mjeseci u Americi kupio ono neko Limited edition izdanje sa pilom. Neznam, bila je dobra para a baš me zanimalo pogledati i koji extras da vidim što ljudi mogu pričati o svom zlodjelu. Ipak me razum udaljio od trošenja kojih osamdesetak kuna, ali neki dan sam rekao da se film bar isplati 6 kuna za uzeti u videoteci.

Pokojni Heath Ledger glumi oca Alexa, svećenika koji nakon saznanja da mu je u Rimu umro mentor, odlazi u Italiju istražiti što se zapravo desilo. Red Karolinga, čiji je on jedan od zadnjih predstavnika malo je drugačiji od klasičnog svećenstva, pa im nisu strane borbe protiv demona i egzorcizmi. U otkrivanju misterija pomaže mu nesuđena ljubav Mara i kolega po zanimanju, otac Thomas.

Prije desetak dana sam videoteci udjelio par desetaka kuna na ime prodaje nekih DVDa kojih imaju previše i koje nitko inače ne bi iznajmio, a kamoli kupio. Jedan od njih je i Rise: Blood Hunter, nekakva ofrle složena ženska verzija Bladea. Film je prije par godina izašao pod etiketom Ghost House Undergrounda i jedino što sam znao o filmu je to neko marketinško isfuravanje nekakvih lezbijskih scena u kojima glavnu ulogu (kao i u filmu) ima Lucy Liu.

Prije podosta godina sjećam se svog odlaska u videoteku i šoka cure koja je tamo radila kada je shvatila da sam uzeo film “Killer Klowns from Outer Space”. Film joj je djelovao bizarno, ali više ju je čudilo to što sam isti film već ranije posudio tri puta. Uz sve to, izdavajući mi kazetu u nevjerici je rekla da sam jedina osoba koja je “to” ikada iznajmila . Slično sam se osjećao neki dan kada me žena u videu priupitala – Što stvarno želiš gledati “The Return”.

Obitelj sa svojim vrlo teško bolesnim sinom se doseljava u staru kuću sa crnom prošlošću. Ubrzo nakon useljenja, sin počinje viđati svakojake bizarnosti i malo po malo saznajemo o bizarnostima koje su se događale tik do njegove nove spavaće sobe.

Prije nepune tri godine gledao sam prethodnicu ovog filma, Ripper iz 2001 sa Kelly Brook i Jurgenom Prochnowom. Film je u svojoj slasher kategoriji novoga smjera poprilično loše kotirao, zapravo toliko mi je bio loš da sam jednostavno morao kupiti i nastavak. Vidim po DVD coveru da sam to kupio negdje u Italiji, nadam se da sam pljunuo samo 2-3 eura.

Bio sam neki dan nakon sto godina u videoteci. Osim što sam skužio da se sada 3 DVDa mogu posuditi od petka do ponedjeljka za samo 12 kuna, potrošio sam kojih pedesetak kuna na neke klasike poput Dracule 3000. Iznajmih par filmova koje još nisam gledao, a jedan od njih je bio i ovaj iz naslova. Odličan spooky klaun na coveru je obećavao…

Film sam gledao u kinu prije kojih tjedan dana i već se sada borim sa mozgom pokušavajući iz njega izvaditi neku smislenu informaciju o mojim utiscima. Znam kako bi vrlo lako mogao približiti kraju ovaj osvrt, ali ajde, morati ću bar malo objasniti zašto je ovaj filmić bio potpuni promašaj. Do te granice da sam na tren zaspao u kinu…

Rimejk, a dobar, jel to može biti istina? Dvadeset i sedam godina nakon filma koji je Wes Cravenu otvorio zvjezdanu karijeru, došlo je do toga da se mladom američkom gledatelju treba podariti modernizirana verzija. Već sam otupio na sve te rimejkove, prvo radi toga što stvarno nema poante sve živo obrađivati, a drugo radi vrlo jednostavne činjenice – većina rimejkova je zaboravljivo smeće.

Baš neki dan kada sam frendu posuđivao oveću količinu DVDa, skužio sam da duboko u tamnim dijelovima moje kolekcije postoje deseci DVDa koje nikada nisam ni otpakirao. Malo sam prolunjao tim naslovima i naletio na ovaj španjolski filmić koji sam kupio prije bar 6-7 godina u Barceloni. Očajan naslov, ali rekog, taman je vrijeme za nekakav euro slasherčić.

Nekako sam u ovim užasno vrućim danima blizak horror sci-fi kombinacijama, pa da napišem koju riječ o direct-to-dvd nastavku filma Screamers iz 1995. Original mislim da nisam gledao, ali kao da mi je u glavi da se mogao naći na policama naših videoteka. Za nastavak nije baš da je potrebno pogledati prijašnji film, praktički se u par rečenica objašnjava što se desilo.