ne shvaćam te osobe... jedan lik iz djetinstva, ono, imao je sve (znate ono, roditelji nisu imali ništa, pa su mukom stekli sve i ne žele da sin prođe isto), auto, stan u Zg, sjajan posao, društvo, novce. Razmažen, naravno. I upoznao neku curu iz Švedske (zapravo, Bosanka koja je emigrirala u Švedsku) i ta je imala ptsp, tako da nije mogla dugo ostati sama. A on je naravno sve činio za nju... Bježao s posla i to, dok nije dobio otkaz. Ali neka, starci su još mu plaćali sve. Ali onda ga je ova ili netko drugi nagovorio da ucjenjuju jednog poduzetnika. Bilo je to u novinama, i lik je samo prijavio sve to policiji. I završio je godinu dana u zatvoru, ili manje. I poslije opet ista situacija oko nje, sve dok se nisu posvađali i ova ga je ostavila. A lik se objesio...
I sada, ova druga osoba... ima sve, roditelji joj plaćaju faks, izvan Hrvatske studira, ima svoj stan, ima društvo, alkohol, novce za gluposti, ljubavi, apartmane, budućnost, visoko zanimanje, put po svijetu. I onda padne u tešku depresiju pod lijekovima i stručnim nadzorom...
A jbt, mislim si, pa kako osobe koja imaju sve u životu mogu uopće biti depresivni i na kraju sjebati samog sebe?
Michel puši karu.