Uwe Bollov mega šrot Seed iz 2007. godine dobio je nastavak. Sedam godina kasnije, režije se primio potentni njemački indie režiser Marcel Walz, a rezultat je – očekivan.
Jedinice se i ne sjećam previše, pa sam morao pročitati svoju recenziju od tada. Upalile su mi se lampice, ali i sa znanjem radnje iz prvog dijela, uopće ne bi nikako povezao ove dve bedastoće. Jest u igri je maskirani manijak Max Seed, ali djeluje kao da su ga zalijepili u neki potpuno drugi film.
Nakon burne djevojačke u Las Vegasu, curke su za povratak odabrale ugodnu vožnju u kamperu po pustinji. Od tog trena film počne uzimati elemente iz The Hills Have Eyes i Texas Chainsaw Massacrea, sa posebnim toliko-evidentnim njemačkim schlock splatterom. Nemože proći ni pet minuta da se u gro-planu sa nečim ne reže određeni dio tijela, u velikom broju slučajeva čisto isforsirano – onako reda radi da se prolije nešto krvi.
Film je brutalno nezanimljiv, jeftin i itekako zaslužuju trenutnih 2.2 na IMDB-u. Furaju se na nekakav grindhouse vizualni identitet sa kojim se pokušava prikriti mali budžet i neinventivnost, a odabir da je film montiran ala mini-Memento dodatno uništava ikakav gušt za gledanjem. Jako loše…