Sa zagrebačke premijere filmova Nasty Nancy i Kasap iz Đakova

Ivica Pustički je ponovno u akciji. Nakon što je za HorrorHR.com pisao sa pretpremijera filmova Paranormalno i Wolfman, ovaj puta posjetio je ZG premijere domaćih trash horror uradaka “Nasty Nancy” i “Kasap iz Đakova”.

Što mislite kakve veze imaju katana, school girl na koturaljkama, motorne pile, napaljeni profesori, trudni komandos agencije za borbu protiv serijskih ubojica (this was a tough one), zeleni traktor, zombie sa fantomkom, pivo, Vuco, Kset i Oscari (da, dodjela najnevažnije filmske nagrade na svijetu)?! Sad sigurno mislite, pa nikakve, što ovaj trabunja!? E pa varate se. Sve to u kakvu takvu smislenu cjelinu povezuje Nedjelja 7.3., dan, odnosno večer kada se u Ksetu održala zagrebačka premijera dvaju trash horror filmova – “Nasty Nancy” i “Kasap iz Đakova”. Kako bi to vjerojatno rekla popularna voditeljica jednako popularne trash emisije Exkluziv na još popularnijoj trash televiziji RTL-u, ovo je bio najveći trash event (što vole upotrebljavat tu riječ) u ZG-u ove godine… za sada. Cijeli taj event sam ja osobno popratio uz nekoliko čaša piva, salvom smijeha, te sam cijelu tu večer zaokružio još većim trash događajem – dodjelom Oscara! OK, možda malo pretjerujem u vezi Oscara, ali ipak, cijeli taj događaj je već totalno izgubio smisao i veličinu koji/u je imao nekada. Ali vratimo se mi Ksetu i izvrsnom trash eventu (LOL) koji se tamo održao.

Klub je na žalost bio poluprazan, bilo je tu svega 20-ak, 30-ak ljudi. Možda to i zvuči kao čist solidna brojka za ovako nešto, ali prostor je ipak djelovao nekako prazno. No, unatoč tome daleko od toga da je kompletna atmosfera zato bila loša ili “pokisla”, naprotiv, bilo je opuštena i vesela. Ljudi su bili izvrsno raspoloženi te su oba filma popratili zaslužnim ovacijama, dosjetkama te naravno salvama smijeha i pljeskom kad je to bilo potrebno. Kset je izvrsno poslužio kao prostor za ovakav event. Sve skupa se doimalo poput nekog trash B kina u kojem se prikazuje double feature program, a publika umjesto cole i kokica može uz film uživati u pivu i cigaretama, ili pak staviti noge na stolac kako bi kompletno gledanje bilo ugodnije i kako bi ste se osjećali kao kod kuće.
Da uz prostor i filmove i sve ostalo bude u trash štihu, pobrinuli su se mali detalji poput primjerice toga da projekcija naravno nije počela na vrijeme, već je kasnila dobrih 15-ak, možda i 30-ak min. A nisu izostali i neki tehnički problemi, ali o tome nešto kasnije. Uglavnom, nakon tih 15-ak/30-ak min iščekivanja, autori obaju filmova, Sandi Mance (“Nasty Nancy”) i Ivan Bosnić (“Kasap iz Đakova) su izašli na stage te su oboje ukratko predstavili svoje filmove. U biti to se svelo samo na izjave “uživajte u filmu” hehe. Prvi na redu je bio Sandijev film “Nasty Nancy”, film koji daje posve novo značenje izrazu “šamaranje k****” !

Nasty Nancy

Kao što se moglo zaključiti još iz slika, trailera, pa i samog sinopsisa, to je film koji je nastao po uzoru na lik i djelo Yoshihiro Nishimura. Ako ste ikada imali prilike gledati barem i jedan film spomenutog autora kao što su “The Machine Girl”, “RoboGeisha “, “Vampire Girl vs. Frankenstein Girl”, ili “Tokyo Gore Police” (a valja spomenuti i “Attack Girls Swim Team vs the Unliving Dead” redatelja Koji Kawanoa), onda od prilike znate što možete očekivati od “Nasty Nancy” – mnogo, mnogo krvavog, pretjeranog i bezobraznog nasilja, trash glumu, te naravno – zajebanciju! I zaista, film nudi sve to.

O samoj priči neću mnogo duljiti te ću samo napraviti c/p od ranije. “Nasty Nancy” je dakle film o školi punoj mladih i perverznih profesora u kojoj se ocjene zarađuju seksom. Jedna učenica koja ne pristaje na takav sustav ocjenjivanja odluči uzeti pravdu (odnosno katanu) u svoje ruke, i poravnati račune.

Prije nego što se bacim na sam film i ispričam svoje dojmove istoga, valja spomenuti kako je ni punih 2-3 min. nakon početka projekcije, Sandi prekinuo projekciju, jer je došlo do malih tehničkih poteškoća, odnosno, u player je ubačen krivi disk. Ali nakon toga je sve išlo ko podmazano.

Ono što me ugodno iznenadilo kod “Nasty Nancy” od samog početka je bilo to što unatoč trash tematici i trash momentima kojih itekako ima, film s te neke tehničke i općenito izvedbene strane uopće ne djeluje kao trash. Već iz uvodne špice se moglo zamijetiti da je tu uloženo dosta truda i da tu nije riječ o nekakvoj zajebanciji koju je ekipa snimila u tri dana. Svi elementi u filmu, krenuvši od muzike, preko montaže, kamere , kadriranja pa sve do CGI efekata, maske i još nekih sitnih detalja su napravljeni izvrsno. Pa čak i način na koji je ispričana priča, sa flashbackovima i nelinearnim pričanjem priče što uvelike pridonosi ritmu, daju filmu jedan, nazovimo to, “ozbiljniji” pristup. Tako da unatoč trash etiketi koju je nemoguće, pa možda i nepotrebno izbjeći u ovom slučaju, dolazim do zaključka da “Nasty Nancy” je trash , ali trash koji je tehnički i stilski izveden na dosta zavidnoj razini, posebice u okvirima budžeta.

Iako naravno, pored sile hvale, film ipak nije u potpunosti savršen, te je npr. rasvjeta u pojedinim sekvencama jako loša. A i pojedine akcijske sekvence (npr. obračun katana vs motorna pila) su mogle biti malo dinamičnije i vizualno bogatije. Pod tim vizualno mislim prije svega na malo bogatiju koreografiju koje je ovdje manjkalo, jer gore je vrhunski! Ali s obzirom da je za to zaslužan guru za FX efekte Miroslav Lakobrija, ništa manje se nije ni očekivalo. Bilo je tu svega – odsijecanja ruku, odsijecanja glave, silovanja katanom, prosipanja crijeva, te kao što rekoh ranije – šamaranja odsječenim k**** LOL!

Sve u svemu, mogu samo izreći velike pohvale na račun filma koji je zaista prezabavan, te na račun ekipe koja stoji iza filma, prije svega na račun Sandi Mance-a, Miroslava Lakobrije i Arminia Grgića. Veselim se naredim projektima spomenutog autora, kao i “official” DVD izdanju ovog filma.

Pauza

Nakon spektakularne projekcije spektakularnog filma kao što je “Nasty Nancy”, uslijedilo je 15-ak min. pauze tijekom koje je publika i dalje mogla uživati u pivu i cigaretama, ali i mnogobrojnim trailerima za trash filmove kao što su “Black Devil Doll”, “Non of That”, “RoboGeisha “, “Run Bitch Run”, “Samurai Princess” i “Vampire Girl vs. Frankenstein Girl”. Mnogo krvi, mnogo golotinje, mnogo zajebancije i opet, mnogo smijeha. Nakon toga uslijedila je druga projekcija u nizu, projekcija filma “Kasap iz Đakova”. Film je to u kojem su svi radili sve… osim Marka, on je odustao tijekom snimanja. Ali to je duga priča hehe.

Kasap iz Đakova

I koliko je Sandijev film trash , ali trash koji je kao što rekoh tehnički i stilski izveden na dosta zavidnoj razini, a ne zajebancija koju je ekipa snimila u tri dana, toliko je “Kasap iz Đakova” upravo to – zajebancija koju je ekipa snimila na seoskom imanju i izmontirala u tri dana, i to doslovno. Kao što su sami rekli – “Kasap iz Đakova” is first grade-D non-profit ultra-low-budget home made movie! I zaista je!

Priča filma ide ovako: Na jednoj strani notorni serijski ubojica (koji je BTW postao notorni za svega tri dana od prvog ubojstva), a na drugoj strani trudni komandos agencije za borbu protiv serijskih ubojica (koji zapravo i ne preživi dovoljno dugo da bude gl. lik). Sve ostalo uključuje Živo Blato predvođeno Vucom i njihovu stvar Kasap iz Đakova, davljenje pupkovinom i udaranje “mrtvom” (zapravo plastičnom) bebom, zombija (ili tako nešto) sa fantomkom kojeg sensei trenira u najboljoj Rocky/ Kickboxer maniri, samo što to u ovom slučaju uključuje primjerice udaranje međunožja drškom od lopate, ganjanje kokoši, lomljenje drva, kamenja…i plug za oranje, te još neke sitnice. Također, valja izdvojiti i vožnju (zelenim) traktorom koji gl. Agentu služi umjesto Aston Martina (kakav vražji Bond, James Bond) te finalni fight u K1 maniri kojeg se ni Cro Cop Filipović ne bi posramio!

Sve u svemu “Kasap iz Đakova” je doslovno teška trashina u svakom mogućem smislu te riječi! Ali je isto tako i vraški zabavan pa smo se publika i ja smijali cijelo vrijeme. Pričati o neki tehničkim stvarima je u ovom slučaju besmisleno, ali i nepotrebno, jer baš kao što mi je nakon projekcije rekao autor filma Ivan Bosnić (ili jedan od njih s obzirom da su ovdje svi radili sve), njega i ekipu i onako nije zanimalo to kako će snimiti film i hoće li on biti tehnički dobar. Njima je najvažnije bilo to da se dobro zabave tijekom snimanja, i da zabave publiku. I iskreno, u tome su i uspjeli.

Na ljeto bi smo mogli dobiti i nastavak, odnosno čak dva. Ako budu jednako zabavni, nemam ništa protiv. A svi oni koji žele pogledati ovaj film, mogu ga u dijelovima pogledati na Youtube kanalu Autsidera. Uživajte!

Na kraju svega mogu još samo reći da je kompletna večer…kompletan event hehe…bio uistinu jedno prezabavno iskustvo. Svi koji će imati prilike pogledati spomenuti filmove, bilo na ovogodišnjem TFF-u na koji će oba autora poslat spomenute filmove, bilo negdje drugdje…. neka učine to jer se ne bi trebali razočarati. Zabava je zagarantirana u oba slučaja.

Ivica Pustički a.k.a Dragonrage