Sa novinarske projekcije filma Paranormalno

Ivica Pustički (Dragonrage), dugogodišnji čitatelj ovih stranica i forumaš na Tamnici, za HorrorHR.com je prisustvovao novinarskoj projekciji filma Paranormalno. Pročitajte što ovaj prekaljeni filmski znalac i filmaš misli o filmu.

U utorak, 26.01.2010., u Branimir Centru  u Branimirovoj 29., s početkom u 11:00 sati, u dvorani 6, održana je novinarska projekcija filma „Paranormal Activity“. Toj projekciji sam prisustvovao i ja, kao i cirka desetak kolega novinara. Mogu zaključiti da je taj broj bio manji nego na nekim drugim novinarskim projekcijama. Sad, da li je uzrok tome bilo vrijeme prikazivanja filma, 11 sati prije podne, ili nešto drugo, ne znam. Ali na kraju krajeva, nije ni važno.

O samom filmu i nisam znao previše uoči gledanja, unatoč činjenici da je bio poprilično razvikan na Internetu. A po komentarima nekih u dvorani, mogu reći da je nas neupućenih bilo i više.

Osobno sam bio upoznat tek s nekoliko činjenica, kao npr.  da se uz njega čak vezivala titula „najstrašnijeg filma ikada“, da ga je „otkrio“ Steven Spielberg koji se navodno tijekom prvog gledanja u noćnim satima toliko isprepadao da film nije ni uspio pogledati do kraja, već je projekciju nastavio sljedećeg dana, te da je film snimljen prema sličnom konceptu kao i ”The Blair Witch Project“. No, sve to me nije ni najmanje privuklo da isti film i pogledam u nekoj bližoj budućnosti. Da vam budem iskren, ni „The Blair Witch Project“ nisam nikada gledao, također iz razloga jer me kompletan dokumentaristički koncept i buka koja se digla oko filma nije ni najmanje privukla.

Ali eto, igrom prilika dao sam mu šansu i prije nego što sam mislio. Tko zna, možda sad i „The Blair Witch Projectu“ uskoro dam šansu. Ali to je neka posve druga tema.

Posve neočekivano, film me ugodno iznenadio. Tim više jer je riječ o jeftinom filmu (budžet svega 15 000$) jednostavnog koncepta i jednostavne izvedbe, ali filmu koji još jednom dokazuje da za kvalitetan film nisu potrebni milijuni, već dobra ideja i malo dobre volje. Koliko sam vidio, kritike ovog filma su miješane. Nekima je izvrstan i uistinu ga smatraju jednim od najstrašnijih filmova koji su gledali, dok je drugima jednostavno dosadan i bez veze. Ja bih se mogao smjestiti negdje u „zlatnu“ sredinu.

Naime, ne bih se složio da je ovo jedan od najstrašnijih filmova ikada, ali je definitivno jedan od onih koji publici uspijeva pružiti određenu dozu jeze i realistične spooky atmosfere, što je u današnjim hororima rijetkost. Također razumijem i one koji kažu da je film dosadan. Naime današnja publika, posebice oni mlađi, su navikli na brži ritam horor filmova, kao i filmova općenito, te na mnogo nasilja u istima – odsijecanje udova, hektolitri krvi itd. (npr. „Saw“ serijal, „Hostel“, „Final Destination“ serijal itd.), a ovaj film ne nudi gotovo ništa od toga.

Istini za volju, „Paranormal Activity“ je mogao biti malo kraći, te su se pojedini dijelovi koji se bave svakodnevnim životom mladog para iz filma mogli izbaciti ili skratiti, kako bi ritam filma bio malo brži, i kako bi kompletan film bio nešto kraći. Ali što je tu je. Osobno sam zagovornik ovakve vrste horora, horora u kojima je aspekt stavljen na ono što ne vidimo, već samo čujemo, jer se takvi filmovi igraju sa živcima publike, te gledatelje gotovo uvijek tjera na razmišljanje i pobuđuje im maštu. Iako naravno nemam ništa protiv filmova sa raznoraznim čudovištima, sakaćenjima i bizarnim ubojstvima, ali takve stvari su u većini slučajeva, barem meni osobno,  samo zabavne, a ne i strašne. Ako ste i vi jedna od takvih, pružite ovom filmu šansu, zaslužio ju je.