Neki dan prolazim kroz svoju poveću bazu horror filmova u potrazi za nekim slasherom kojega još nisam imao prilike gledati. Izgubio sam se među svim nazivima te sam konzultirao SlasherPool za ocjenama nekih filmova za koje nikada nisam čuo. U sekciji za slashere kasnih 80tih godina, sa visokom 4/5 se isticao “Rush Week” pa sam se automatizmom odlučio za njega. Klasična priča o životu na kampusu u doba “rush weeka”, gdje se sva bratstva bore za nove članove. Mlada Toni je tek došla na kampus i od hippie urednika školskih novina dobiva zadatak da prati događanja i partye vezane sa ovaj “ludi” tjedan. Slijedom okolnosti saznaje da je jedna studentica nestala, te joj novinarska strana kreće u praćenje te priče. Uskoro se saznaje da na fakultetu operira “slasher killer”, koji počinje ubijati studente.
Ono tema je kao što i sami vidite čista klasika. Razlika između ovoga filma i brdo sličnih slasherčića je što se ovdje scenaristi trude razviti priču na nekoliko kolosijeka, te je sa time čine zanimljivom i lijepe gledatelja uz ekran. Vrlo brzo se stvori par potencijalnih krivaca, manje više klišejiziranih likova – od glavnog macho studenta, perverznog kuhara u kantini, do par profesora. Radnja u nekim dijelovima teče dosta sporo, ali se likovi se koliko toliko uspješno evoluiraju, pa nije uopće tlaka gledati.
Ubojica nije nešto previše originalan, izgleda onako prosječno – crna halja sa kapuljačom i srednjovjekovna sjekira kao odabrano oružje. Iz perspektive vizualne atraktivnosti i ideje za riješavanje žrtva dobiva 0 – sve je odrađeno onako brzim rezom nakon zamaha sjekire. Nakon kojih četrdesetak minuta sam si uspješno iskristalizirao identitet ubojice, ali i uz to film mi je generirao pozitivan osjećaj.
2 comments
Obecao si variolu veru kad se vrnes iz osterajh…
Pa zvuči gledljivo.
meni kod slashera najviše smetaju nelogičnosti i debilne reakcije likova, a kako to nisi spominjao pretpostavljam da ih nema ili je to sastavni dio podžanra?!:-)
E vidiš i Variola vera bi trebalo konačno pogledati…