Teenagerica Leah se nakon smrti oca počinje paliti na sotonizam i okultne rituale. U to vrijeme, majka utjehu pronalazi u alkoholu te se njihov odnos dodatno urušava. Rješenje problema majka vidi u preseljenju iz grada u dva sata udaljenu šumsku kuću usred ničega. Nakon par dana u novoj kući, Leah odlučuje ubiti majku tako da ritualom pozove Pyewacketa, duha vještice poznatog iz doba Witchfinder Generala Matthew Hopkinsa.
Pyewacket (trailer) je jedan od onih filmova koji se prikazivao na festivalima i koji je nerijetko dobivao vrlo pohvalne recenzije. Budući da se sada pokušavam fokusirati na dobre horore, ovo mi je među prvima palo pod ruku. Film je u većini svoje radnje slow burner, tako da će sa jedne strane naći svoju publiku koja se voli polagano ufurati u radnju, a sa druge iritirati one koji voli malo dinamičniji tijek radnje. Dok ja recimo više spadam pod ove druge, dramskih prvih sat vremena filma mi i nisu toliko smetali, budući da je stvar lijepo snimljena i vrlo dobro odglumljena.
Kada napokon dođe do prizivanja Pyewacketa i njegove manifestacije, film ipak dokazuje da je festivalski hype preuveličan. Završni dio filma – stvarno ne znam dali su pucali na to da je riječ o nekom cool twistu ili ne. U slučaju da jesu, pošteno su fulali jer nije riječ o ničemu što već nismo vidjeli u nizu horor filmova… Osim dobro posloženog odnosa Leah-majka prije i poslije prizivanja Pyewacketa, film djeluje nekako jednodimenzionalan. Itekako je imao više potencijala da su ubacili malo više napetijih horor trenutaka i da dugo zagrijavanje nema tako mlaki klimaks.
Film je OK za pogledati, ali nije baš nešto što će vam ostati u sjećanju.