Pray (2005)

Pray iliti u originalu Purei otvara mladi par koji otima djevojčicu iz obližnjeg parka. Tabletiraju je da je uspavaju te je dovode u napuštenu školu. Zovu joj roditelje tražeći otkupninu, a otac im govori da je njihova kćerka umrla prije točno godinu dana. Začuđeni potraže curicu, te vide da je nema… Predobar početak filma, baš zanimljiva ideja, ali nažalost to je jedina stvar u filmu koja je valjala. Kasnije se mulica pojavljuje, nestaje, pa imamo neke flashbackove, ono čista azijska tortura nelogičnostima. Još se i preko toga može proći ako sve te nelogičnosti bar djelomično rješavaju finalni problem, ali mene je nakon gledanja više intrigiralo to zašto je netko snimio ovakav bezveze film.

Film vuče do koje dvadesete-tridesete minute i to je to. Tada ulazi cijela nova ekipa likova, od kojih nekolicina umiru bez ikakvih strašnijih elemenata te sa ultra lošim efektima odrezanih ruka oblivenim krvlju. Ona atmosfera koju bi se sa pravom očekivalo nakon pogledanih XX azijskih horrora, ovdje ne postoji. Nema straha, nema šokova, ništa. A kraj? LOL, glupo, čudno, te previše stripovski.

Gledajući dokumentarac o snimanju otkrio sam još par elemenata koji su zasigurno potpomogli lošem stanju ovoga filma – ovo je prvi film Yuichi Satoa, dok je glavni glumac pet puta spomenuo kako ne voli horrore i nekako djetinjasto pucao na to da se nada da mu je ovo filmska odskočna daska. Je, možda za skok u prosječnost…