Phantoms (1998)

Neki dan mi je stigao DVD filma Phantoms i baš sam razmišljao dali sam ga ikada gledao osim taj prvi put kada se pojavio kod nas. Koliko se sjećam, a mogu biti u krivu (javite ako znate), ovo je bilo kod nas u kinima – ili to ili imam neko lažno sjećanje pošteno zacementiranu u dubini moga mozga. U malom gradiću Snowfield u Koloradu, jednog dana desilo se bizarno čudo – većina ljudi je potpuno nestala, neki leševi su ostali u teškom stanju, a nekolicina preživjelih pokušava otkriti u čemu je stvar.

Fantome sam ponajviše zapamtio po solidnoj glumačkoj postavi koja uključuje Bena Afllecka, Rose McGowan (dok još nije bila na “ti” sa svim estetskim kirurzima Los Angelesa), te legendarnog Peter O’Toolea. Film udara odmah, ne prođe niti pet minuta, a već smo ubačeni u centar misterija. Inače mi paše ovaj tip filma, gdje se desi nešto neobjašnjivo a na protagnostima i gledateljima je da pokušaju pokopčati u kom grmu leži zec. E pa u “Phantoms” zeca nije lako pronaći, stvar je prilično komplicirana i generalno na kraju objašnjenje ispadne razočaravajuće.

Uz filozofiranje kojega u filmu ima podosta, vizualni tipovi među vama se mogu zabaviti sa “ubojitim leptirima” koji sisaju mozak kroz oči, te par iskreno spooky pojava oživjelih ljudi u onim “svemirskim maskama”. Makar akcija počinje brzo, radnja se oko polovice malo usporava, ali se u zadnjoj četvrtini ponovno ubrzava i u globalu nudi solidnih devedesetak minuta TV zabave.

Kao što rekoh, kraj mi nije baš sjeo, djelovalo mi je nekako previše mlako i neuvjerljivo, ali sve u svemu ovo mi je bio prolazan “trip down the memory lane”. Bio mi je bolji na prvo gledanje, reklo bi se nije dobro ostario…