Nakon što je završio teološki fakultet mladi svećenik odlučuje da se ipak neće zarediti. Nikada zapravo i nije osjećao poziv vjere, ali ga kao jednog od najboljih studenata voditelj studija pokušava zadržati na strani Boga. Omogućava mu jednomjesečnu izobrazbu u Rimu vezanu uz metode egzorcizma, te se naš svećenik odlučuje na posjet Vatikanu. U Rimu upoznaje staroga egzorcista koji mu u praksi pokušava pokazati da je njegova skepsa prema istjerivanju vraga i demona nepotrebna.
Uvijek sam bio fan ove tematike u horror filmovima, nisam vjernik, ali mi je na filmskom platnu uvijek zanimljiva ova borba između dobrog i zla u vjerskom okruženju. Kako uvijek kada idem u Obaminu zemlju odem pogledati bar jedan horrorčić u kinu, nisam mogao preskočiti The Rite u kojemu se u ulozi egzorcista pojavljuje Anthony Hopkins. Nedavno sam ga gledao u očajnom Wolfmanu, gdje se utopio u ispodprosječnosti cjelopkupnog filma, ali u The Rite doslovno nosi većinu filma na svojim leđima.
Glavnu ulogu redovnika skeptika ima Colin O’Donoghue, meni nepoznata persona, a po svojoj neuvjerljivosti imam osjećaj da sam na njega i naletio ne bi ga ni zamijetio. Čovjek je, pogotovo uz odličnog Hopkinsa vrlo drven, ima još mnogo palente jesti dok ne postane iole dobar glumac. Njegova jedina vrlo istaknuta posebnost je to što je čovjek pljunuti Dylan Dog (iliti Rupert Everett). Komotno su ga mogli zaposliti na Dead of Night, bio bi zasigurno vizualno pet puta bolji od Supermana Brandona Routha.
The Rite je drama sa horror elementima, kojoj bi dao neku prosječnu srednju ocjenu. Spomenuo sam da volim ovu tematiku, te mogu reći da mi se svidjelo to što film prati teme egzorcizma kroz neku malo drugačiju prizmu. Ponajviše je ovo borba između stare i mlade škole, okorjelog i iskusnog egzorcista, te njegovog nesuđenog pomoćnika koji u svakoj “spornoj” situaciji pokušava naći logično objašnjenje. Većina filma prolazi u tim tonovima kontriranja jednog drugome, ali u niti jednoj situaciji mi radnja nije bila dosadna. Malo pred kraj zakenjanju kada se neke naznake grandioznijeg kraja ne ostvaruju, ali za jedno gledanje u kinu sasvim dosta…
Vizualnog horrora skoro pa i nema, egzorcizmi djeluju nekako realnije, bez pretjeranih upotreba ikakvih efekata. Ovo će nekima biti negativna strana, ali u fokusu tijeka radnje moralo je biti tako. Čak se i Hopkinsov lik u jednom trenu zajebava sa pomoćnikom nešto ala, što si očekivao da joj se počne vrtjeti glava i da će povraćati zelenilo.
Gledljiv, ali po ničemu pamtljiv uradak. Film inače u hrvatska kina dolazi pod imenom Obred 10.03.2011.
2 comments
Dobra recenzija :D Također volim ove tematike filmova.
Bilo koji film sa Anthony Hopkinsom, nakon Bram Stroker’s Dracula, koji je horror ću gledati.
Da, dobra recenzija, budem pogledao filmić zvuči veoma zanimljivo.