U drugom dijelu teksta o filmu Posljednji egzorcizam (The Last Exorcism) možete čitati o snimanju i pripremama glumaca uz snimke pravog “istjerivanja vraga”. Prvi dio teksta možete pročitati ovdje.
Budući da je od ključne važnosti za Stammov proces, njegovi glumci izdržali su Kubrickovsku atmosferu na snimanju sa zatvorenim setom, višestrukim snimanjima scena i često iscrpljujućim uvjetima.
Stamm objašnjava: „Bilo mi je važno da glumci budu sami u prostoriji kako bi zadržali intimu i da vani ne bude ekrana. Na setu je samo jedan ekran. Nema brojnih ekrana koje ljudi gledaju, tako da glumci znaju da ih ne promatra 50 pari očiju, a tako pokušavate zaštititi njihovu intimu.“
„Glumce pokušavam baciti u scenu kako bi mogli dobiti ideje koje ja nikad ne bih dobio“, nastavlja on. „Dopuštam im da budu ono što jesu i da jednostavno reagiraju. Scene snimamo dosta puta, a ja ih volim snimiti toliko da postanu umorni i uzrujani ili ljutiti. Tada dobivate sirove emocije koje odlično izgledaju na ekranu. Scenu snimamo 15 ili 20 puta kako bismo to dobili.“
Eric Newman kaže da je u ovakvom snimanju „scenarij samo nacrt onoga što želite postići.“ Stoga je na setu bila nužna improvizacija. A odmak od scenarija filmu i glumcima omogućio je razvoj koji je iznenadio redatelja i povećao realističnost priče.
„Najvažnije mi je da u glavi nemaju tekst koji pokušavaju izreći, nego vlastite riječi i vlastite karakteristike lika, a upravo sam takav stil koristio na mom posljednjem filmu A NECESSARY DEATH“, kaže Stamm.
Glumcima je improvizirani tekst temeljen na scenariju možda bio najizazovniji aspekt snimanja. Louis Herthum ( Louis Sweetzer ) kaže: „Improvizacija u ovome filmu je fascinantna – to je sjajna prilika. Vrlo je oslobađajuća, ali i vrlo zastrašujuća. Vjerojatno jedna od najstrašnijih stvari koje sam ikad radio – no i jedna od najboljih.“
Producent Marc Abraham govori što takav pristup čini uspješnim: „Danielovo je gledište tako snažno – i glumci mu zbog toga vjeruju.“
Stamm je glumcima puštao snimke pravih egzorcizama kako bi se pripremili za svoje uloge: „Želio sam da znaju kako su se egzorcizmi izvodili u prošlosti kako ne bi bili klišeizirani. Film se morao temeljiti na likovima, nismo željeli imitirati filmove kao što je EGZORCIST. Obožavateljima ovoga žanra željeli smo dati nešto novo i svježe, nov pogled na stvari, a ne ponavljanje starih klišeja.“
Eric Newman kaže: „Zbog improvizacije u filmu POSLJEDNJI EGZORCIZAM sadržaj filma se na mikro razini neprestano mijenjao. Na makro razini nije bilo toliko promjena, to je film kakav je bio osmišljen na početku, a mislim da to dokazuje sposobnost Daniela Stamma da ga iznese. Glumci i redatelj zbilja su ga odveli na razinu kojoj smo se nadali, no koju nikad nismo mogli zamisliti. A to je ono najvažnije.“
Stamm dodaje: „U dokumentarcu priču gradite u montaži, a mi to želimo simulirati što je moguće više kako bi se činilo da film nije napisan. Želimo da izgleda kao da je sastavljen iz stotina sati snimljenog materijala.“ A tako je i bilo.
POSLJEDNJI EGZORCIZAM snimljen je na lokaciji u ruralnoj Louisiani, u pravoj kući na farmi okruženoj aligatorima, zmijama, štetočinama i jezivošću koju bi krivotvorenjem bilo teško postići.
Scenograf Andrew Bofinger uvidio je da je iz tog razloga veći dio njegova posla bio kao stvoren za njega. Bofinger kaže: „Redatelj Daniel Stamm i ja u početku smo imali dosta vremena, obišli smo nebrojena mjesta, osobito za glavnu lokaciju, farmu obitelji Sweetzer, gdje se odvija 85% radnje filma.“
„Kad smo došli u ovu kuću“, dodaje on, „shvatili smo da puno toga možemo učiniti. Imamo sto godina stare ormare i antikno pokućstvo. To je olakšalo moj posao uređivanja seta, imao sam dosta izbora. A i sama je kuća već bila jeziva. To nikako ne bismo mogli sami stvoriti.“
Glede njegova rada kao dekoratera seta i scenografa, Bofinger objašnjava da to ne samo da utječe na cjelokupni izgled, osjećaj i osobnost okoline nego i onih koji se u toj okolini nalaze. Okolina utječe na lik i lik utječe na okolinu.
Bofinger nastavlja: „Na set i prostorije mogao sam prenijeti vlastito kreativno gledište i na neki način razviti likove. Uglavnom, nisam želio da tonovi prostorija zasjene radnju, nego da upotpunjuju sve što se događa. Daniel Stamm i ja odlučili smo da će u kući obitelji Sweetzer prevladavati nijanse narandžaste boje, a upravo to pojačava napetu radnju koja se tu odvija, tako da smo željeli da se boje ostalih setova drastično razlikuju od ova dva kata.“
„A u Nellinoj sobi“, dodaje on, „željeli smo odraziti njezin osjećaj izolacije od zajednice. Nell ima šesnaest godina i od smrti njezine majke prošlo je oko šest godina, tako da smo tu sobu pokušali prikazati kao da pripada desetogodišnjoj djevojčici koja se nije razvila ili koja nije odrasla.“
„U dekoriranju seta i scenografiji“, kaže Bofinger, „o likovima prenosite više nego što zapravo dobivate iz njihovih dijaloga. Nell ima toliko različitih aspekata koji se u to mogu unijeti. Želite joj dati nedužan izgled – no ona nije nedužna, opsjednuta je.“
Liku velečasnog Cottona Bofinger je želio pružiti izgled prevaranta, cirkusanta. „A njegov sam ured“, Bofinger dodaje, „želio prikazati kao njegovo utočište gdje još uvijek ima svoje snove iz djetinjstva. Lijepo je uroniti u nijanse ovih likova koje samo vi možete objasniti. To se ne nalazi u scenariju i toga nema u dijalogu.“
Danielu Stammu je rad s još dva glavna stvaratelja raspoloženja, direktorom fotografije Zoltanom Hontijem i montažerom Shilpom Sahijem, bio posve prirodan. Honti je bio njegov vjenčani kum, a Sahi svećenik na njegovu vjenčanju.
Stamm kaže: „Zoltan, Shilpa i ja surađujemo još od našeg prvog filma koji smo snimili kao studenti na Američkom filmskom institutu i željeli smo ponovo surađivati. Na našem prethodnom filmu radili smo tri godine, tako da znamo što je dobro, a što nije. Poznajemo naše ukuse i dobro poznajemo ovaj format. Mislim da mi njihovo sudjelovanje uvelike pomaže, ne samo zato što su tako talentirani nego zato što tako dobro poznaju ovaj proces. Puno je toga o čemu uopće ne moramo razgovarati, komuniciramo bez puno riječi.“
Nastaviti će se… Tekst je preuzet iz press booka hrvatskog distributera filma Posljedni egzorcizam.