Prvi dodir sa Moonstalkerom ima obitelj koja kampira u šumi. Brzinski se sprijateljuju sa starijim čovjekom, koji im ispriča svoju tužnu štoriju o poginulom sinu. Već iste večeri ispadne da sin nije mrtav, nego ga tatica drži okovanog lancima u luđačkoj košulji. Dosta je bila idile u šumi, tata pušta sina na slobodu…
Moonstalker je i meni opskuran slasher za kojega donedavno nisam ni imao pojma. Riječ je o klasičnom filmu za ovaj podžanr – šuma, kamp, ljudi u kampu i razjareni ubojica. Svi elementi još jednom skoro pa nepotrebnog slashera su tu. Prvi dodir sa ubojicom imamo dok je u spomenutoj košulji sa vrećom preko glave (vreća, khm djeluje poznato). Nasreću ili nažalost, kada kreće u svoj krvavi pohod, gubi masku i izgleda kao na slici gore – ludi kauboj sa sunčanim cvikama.
Momak nema neko oružje koje preferira, jer ljude ubija sa svim što mu padne pod ruke. Ok ima malu preferencu prema sjekiri, ali ajde. Ostali likovi, ljudi u kampu, totalna bezvezana. Znate već sve, ne mora se uopće u detalje. Jedino ajde moram spomenuti neku ludaru, koja se prenemaže i pleše uz “Ride of the Valkyries” :)
Moonstalker ima i svoju slasher glazbenu temu, pokradena dakako od elemenata drugih popularnijih, ali ajde bar su se malo potrudili. Ubojstva i nisu previše kreativna, većina se dešava u mrklom mraku, pa nemojte imati neka prevelika očekivanja. Gledao sam puno lošijih slashera iz osamdesetih, ali ni ovo nije baš nešto što ću upamtiti…