Leprechaun: Origins (2014)

Dva mlada para Amera pred odlazak na fakultete odlaze na putovanje po Irskoj. Dolaze u malo mjestašce gdje im vrlo pristupačni lokalci govore o divnom planinarenju na mjesto gdje se mogu pronaći keltski ostaci. Domaćin ih upućuje prema lokaciji, a prije toga im ponudi noćenje u svojoj kolibi. Kada ekipa zaspe, nešto im ulazi u kuću…

Kečerska federacija WWE već se koje vrijeme bavi filmskom produkcijom, a u žanru im je do sada najpoznatiji film See No Evil iz 2006. Osim produkcije u filmove ubace pokojeg kečera, tako da je poznati Kane u spomenutom filmu makljao sve koji su mu došli pod ruku. Prije nego što izbace See No Evil 2, WWE nam donosi još jedan horor – reboot legendarnog Leprechaun serijala.

Leprechaun: Origins je film kojeg bi se ukratko koglo opisati kao Leprechaun bez Leprechauna. Trenutna IMDB ocjena od kakvih 3.3/10 možda i nije realna za ovaj film, budući da stvar ajde i nije tako loša (nije ni dobra), ali vjerujem da niske ratinge daju ljudi koji su od Originsa imali nekakva očekivanja. Prva stvar – Leprechaun je izgubio ikakav komični element kakav je imao u svim svojim prijašnjim nastavcima, a drugo – najava o kečeru niskog rasta Hornswoggleu koji je preuzeo Leprechauna od Warwick Davisa je blago rečeno prevara.

Krenimo od početka. Određeni serijali poput Child’s Play i Leprechauna su u svojim zadnjim iteracijama prešli u komične vode, tako da mi se inicijalno sviđa povratak pravom hororu. Prošle godine to je napravio Don Mancini sa Curse of Chucky, a sada se jezi vratio i Leprechaun. Horor Leprechaun je dobra ideja, ali u Originsu poznata nam kreatura je apsolutno izgubila i kvadratni centimetar svoga izgleda. Zaboravite vilenjaka kakvog je utjelovio Warwick Davis, ovaj moderni Leprechaun je hororičan ali potpuno generičan. Riječ je o nekakvoj skoro pa amorfnoj njuški, jednostavnijoj verziji onih maski iz recimo Feast serijala ili pak filma koji sam nedavno gledao – Animal.

Leprechaun je sada hororično biće, koje ima gleda kroz Predator-o-viziju, glasa se poput lava sa bronhitisom, a kasapi ljude sve u šesnaest. Čak poput Predatora ljudima na živo vadi kralježnice. U prvih dvadesetak minuta niti se ne pokazuje ovaj nemesis naših heroja, ali kasnije ga stvarno dosta ima u prvom planu. Njegova gumenasta maska očito nije previše fascinirala redatelja, tako da su svi kadrovi gdje je on u centru nekako zamućeni, kratki zoom in zoom out ili promjena fokusa. Kao fol daje neki posebni štih, ali zapravo izgleda da pokušavaju ipak malo zamaskirati nepokretno Leprechaunovo gumi-lice. To da ga je glumio spomenuti “mini-kečer” je bezvrijedna informacija, niti išta priča, niti ima ikakve smislene pomake – ovo je kao da kažete da je neka poznata osoba “glumila” jednu od kreatura u spomenutom Feast serijalu. Potpuno nepotrebno informacija o Hornswoggleu izvan marketinškog svijeta.

Budući da je riječ o prvom scenarističkom radu (bar po IMDBu) čovjeka zaslužnog za Origins štoriju, evidentno je da je film prepun klišeja, bedastih odluka itd, ali je sasvim gledljiv i kao što rekoh nije baš da zaslužuje trojku na IMDBu. Glumci su za film ovakavog kalibra sasvim solidni. Leprechaunu je praktički izbačena i sva fascinacija za zlatom, ovdje čak čupa garantirano ne-zlatne piercinge iz jezika jedne cure (?), tako da u globalu ovo nema nikakve veze sa Leprechaun serijalom. Praktički kao da je u novom dijelu Romerove zombie franšize sve prebačeno u vampirske vode (makar i to nije uopće daleko sudeći po majstorovom novom i dosta dobrom stripu Empire of the Dead).

Sve u svemu gledljivo, generičko ali gledljivo…