See No Evil (2006)

Na početku filma, dva murjaka ulaze u zapuštenu kuću iz koje se čuje bolesna muzika i povremeno urlikanje. Otkrivaju neku jadnu ženu sa iskopanim očima, te ih u tom trenu napada manijak. Jednog policajca ubije, dok drugome uspijeva samo odrubiti dio ruke. Radnja se “šalta” par godina unaprijed, gdje je preživjeli policajac čuvar u nekakvom crossoveru popravnog doma i zatvora. U pilot programu predogoja, skupina delikventa preko vikenda odlazi u obližnji hote Blackwell, gdje moraju rintati cijeli vikend da dobiju nešto manju kaznu. Baš me zanima kome bi na pamet (osim brilijantnim scenaristima) bilo staviti tipa po pet mladih muškaraca i žena, ljudi iz zatvora, da mogu uživati blagodati slobode u ogromnom zapuštenom hotelu. Sex, drugs and rock’n'roll…

Za njihovu sigurnost zaduženo je samo dvoje ljudi, spomenuti bivši policajac, te jedna odgojiteljica koja je odgovorna za žensku skupinu. U maniri najopskurnijih Murphyevih zakona, u baš tom hotelu se smjestio ubojica sa početka priče, sa kojim čuvar očito ima neriješenih poslova…

Biti ću vrlo jednostavan, “See No Evil” je film koji je pokušao ciljati publiku koja se u zadnjih par godina zadovoljava sa filmovima baziranim na preživljavanju umotanom u eksplicitne scene nasilja. Sve je to OK, ali ipak nemožeš očekivati da će ti film uspijeti kada sve baziraš samo na te šok vrijednosti.

Cijela priča je prilično blesava, neuvjerljiva, recimo ofrle smišljena. Uopće te ne zanimaju likovi, znači ni ne navijaš da nekoga brutalno ubija, niti nekome držiš stranu. “Kečer” Kane koji glumi manijakalnog, u djetinjstvu vrlo sjebanog, ubojicu, na trenutke radi svoje fizičke konstitucije djeluje impresivno, ali u većini slučajeva pred kamerom ponavlja jedne te iste poteze, mimike lica, pa čak i ubojstva. Glede ovog zadnjeg, definitivno je fora gledati kako sa prstima nekome vadi oko u krupnom planu, ali dali je istu scenu trebalo ponoviti još dva puta, sa drugim žrtvama? Očito je, što samo potvrđuje moje mišljenje o tome da je eksplicitno nasilje jedini pokretač ovoga filma.

Kada bi film gledao netko tko je do jučer gledao samo komedije i drame, možda bi ostao i šokiran, ali za bilo koga tko je pogledao koji (noviji) horror, jedina stvar za pohvaliti zasigurno će biti samo tih 6-7 “krvavih” scena. Tu posebice mislim na fora pad kroz prozor, gdje pri udarcu u zemlju jedna djevojka doživi otvoreni prijelom ruke.

Osim nepostojeće priče, moram reći da mi je nevjeorjatno mnogo smetao način snimanja i montaža. Prije 5-6 godina, bilo je totalno osvježavajuće u filmu vidjeti ultra prljave kuteve zapuštenih zgrada, žohare i crve, pa onako close-upove u kojima se kao kamera trese – ma kužite što mislim reći. E pa ovdje se ekipa iz montaže bacila na to, kao da su izmislili vatru, konstantno koriste te metode, što djeluje totalno kontra produktivno.

Vezani članci:

• Nema upisa sličnih ovome.