Leatherface se vraća u Texas Chainsaw Massacre svijet u prequel stilu. Pratimo dogodovštine obitelji Sawyer, koje su uzrokovale odlazak budućeg Leatherfacea u specijaliziranu bolnicu. Deset godina kasnije, on bježi u društvu par “kolega” i eto dobivamo ono što nas realno uopće i nije zanimalo – zašto je ovaj kultni horor lik postao to što je.
Film (trailer) u određenim zemljama (poput Hrvatske) dolazi u kino dvorane, dok je u SAD-u stvar krenula na DirecTV platformi (mjesec dana ekskluzive), pa nakon toga će u limitirani hod po kinima. Makar iza Leatherfacea stoje redatelji hvaljenog francuskog horora Inside (2017), film baš konceptualno i vizualno i ne izgleda kao kino materijal. Lionsgate je ovo snimao u Bugarskoj, pa ćete zasigurno pronaći bar jednu poznatu facu iz B-horor produkcija ala onih iza koje stoji legendarni Nu-Image.
Da riješimo prvo jednu dilemu – film se doslovno može podijeliti na 3 dijela, a prva dva dijela nemaju skoro nikakve veze sa Texas Chainsaw Massacre serijalom. Ok, je taj lik u igri, ali budući da je ovo prequel, film pokušava dati drugačiju perspektivu na Leatherfaceovove početke. Život u toj bolnici/ludnici, bijeg, Devil’s Rejects/Natural Born Killers inspirirani drugi dio filma – pohvalno za odmak (odmak od kopiranja Texas Chainsaw Massacre bijeg/kuća/šuma itd.), ali nije me nešto oduševilo. Gluma je stvarno OK, ali scenarij je mogao biti puno bolji.
Šok vrijednosti iliti u ovom slučaju gore je uvijek ok za vidjeti u hororu, ali (bar meni ne paše) kada je to samo sebi svrha. Primjeri iz filma uključuju recimo seks uz “why not” dašak nekrofilije ili pak “why” scenu inspirirana pamtljivim American History X). Uz to, djeluje mi da se dosta vremena film trudi zaintrigirati gledatelje oko toga tko će zapravo biti Leatherface – totalno bezveze i nepotrebno…
Završnih petnaestak minuta filma je sasvim OK. To je recimo “pravi” TCM dio filma i imamo priliku vidjeti novu viziju iza Leatherfaceovog izgleda. Najbolji dio, do tada ispodprosječnog filma, ipak kvari lagano neuvjerljiv brzinski prelaz Jeda u Leatherfacea – ajd’ još psihički, ali fizički – mimika, hod itd…
Kao što vidite, Leatherface mi baš i nije sjeo…