“It” se u Stephen Kingovom istoimenom romanu pojavljuje svakih 27. godina, a očito je ista situacija i u stvarnom životu. Mini serija “It” iz 1990 godine bila je uzrok noćnih mora čitavom nizu generacija. 27 godina kasnije “It” se vraća u prvom od dva planirana filma.
Sjećam se još dan-danas koliko su me, kao mulca, neke scene iz 90s “It”-a danima držale napetog (čitaj usranog) pred spavanje. Miniseriju nisam gledao od dana VHS-ova, čisto jer nisam želio kvariti utisak koji mi je djelomično utabao put ljubavi (lol) prema horor žanru.
Same najave moderne verzije nisu me previše smetale. Nije riječ o remakeu budući da su filmovi bazirani na romanu, ali makar sam u kino išao sa očekivanjem nultog stupnja, gorio mi je neki mali žar nade da bi ovo moglo biti ozbiljan upgrade kultnog materijala.
Recenzije sam preskakao, članke o teorijama i modernizaciji koncepta isto tako. Želio sam “It”-u pristupiti kako treba – kao ljubitelj horora koji neopterećen ulazi u kino da se dobro provede. A sada ono bitno? Dali sam se dobro proveo? Fuck yeah!
Imam laganu averziju od filmova koji traju preko 90 minuta, što i sami znate da je vrlo česta pojava u zadnje vrijeme. Da pojasnim – imam averziju od dugih horor filmova, budući da za razliku od tipa kvalitetnih drama, trilera ili pak superhero filmova (khm), u 99.9% dužih horora krcanje materijala iznad 90 minuta ne donosi ama baš nikakvu vrijednost filmy. “It” traje 135 minuta, a u niti jednom trenutku film nije zamoran ili dosadan. Job well done izgleda. Ako pohodite kina znate da na hororima često ljudi po X puta pale mobitele da vide koliko je sati, pošalju neki SMS ili šta već – e pa na večerašnjoj solidno popunjenoj riječkoj premijeri, nisam u niti jednom trenu vidio da se pali ičiji mobitel…
Radnja filma prati grupu prijatelja, tzv. klub gubitnika, simpatične mulce koji imaju čitav niz problema. Ovi mali horror-Gooniesi su likovi koje je život nalupao na svim mogućim planovima (incestuozni očevi, percipirane tjelesne mane, smrt bližnjih svojih, bullying itd.) i baš su kao takvi savršeni protagonisti za borbu protiv bića koje se hrani tuđim strahovima.
Casting je odrađen perfektno, svaki pojedinačni glumac u filmu je gotovo savršen. Masu horora skida 80s ugođaj, ali “It” to – vjerojatno poput serije “Stranger Things” (nisam još gledao, ali kažete svi da je tako) radi vrhunski. Cijeli film izgleda kao da si se vratio u djetinjstvo i definitivno moram ponovno spomenuti tu super Goonies vibru. Jedna mala zamjerka je lagano pretjerivanje sa “dokazivanjem” osamdesetih, kada se po nekoliko puta u kadrovima prikazuju razna imena tadašnjih kino premijera.
Horor elementi su vrlo dobri. Uvodna scena, znate ona legendarna sa Pennywiseom u odvodu, odmah prikazuje kako stvari stoje i dokazuje da su žanru itekako potrebni horori sa ratingom R. Nakon toga idemo godinu unaprijed te kroz dvadesetak minuta upoznajemo članove grupe “gubitnika”. Odlično napisani likovi, svi do jednoga – pa čak i mulac koji je comic relief paše i cijelo kino se sigurno desetak puta nasmijalo na glas (mene je teško na glas nasmijati, ali sam se par puta podsmjehnuo u sebi). Svaki od likova dobiva svoj posjet od strane Pennywisea, gdje dotični iskorištava njihove najveće strahove i manifestira se u kroz njih. Nakon toga vrijeme je za tipičnu David protiv golijata borbu dobrog protiv zla.
Efekti u filmu su odlični. Većina scena je upogonjeno praktičnim efektima, a tamo gdje je morao biti nadodan CGI uopće ne smeta. Svijet “It”-a iz 2017. je kao iz neke igre koju obožavate, napuštene kuće, tuneli kanalizacije te šećer na kraju Pennywiseova impresivna podzemna nastamba.
Taman sam došao iz kina pa pišem kao navijen, vjerujem da vam nije sve zanimljivo, ali šta ćeš – moj je sajt ;) Vjerujem da vas itekako zanima ono bitno – kakav je novi Pennywise? Najskeptičniji sam bio nakon njegovog inicijalnog pojavljivanja u odvodu. Stil dikcije mi nekako nije pasao, ali nakon par rečenica, malo interesantne mimike i Pennywiseove inicijalne brutalnosti – počeo sam pušiti lik. Što je film više odmicao, razmišljao sam da su stvarno uspjeli složiti prvog pravog modernog horor boogeymana nakon Screamovog Ghostfacea. Apsolutno sam uvjeren da što je nama Tim Curryev Pennywisea radio u devedestima, Bill Skarsgardova varijanta raditi će novim generacijama koje tek sada ulaze u žanr!
Stvari koje mi smetaju? Uf, evo razmišljam par minuta. Scena sa čišćenje kupaonice nakon J-horror napada kosom, evo to je baš nepotrebno ubačeno – čisto radi tzv. shock value vezanog za svu količinu krvi. Spomenuo bi i to da lagano fali napetosti, u većini situacija je Pennywise u svom i drugim oblicima tu da ih straši, pa znaš da se ne moraš brinuti za ičiji život. Ako gledate u kinu, vjerujem da će vam i zasmetati stalno referenciranje Pennywisea kao “Ono” (prate ime filma), a djekuje mi da baš i nisu nešto pogodili sa prijevodom riječi float (plutati vs. lebdjeti).
Moderna adaptacija Kingovog sada već kultnog romana jedan od od najočekivanijih filmova ove godine. Godina je za horor žanr na box officeu fantastična, filmovi poput Get Out i novog Annabelle zaradili su stotine milijuna dolara. Warner Bros i New Line Cinema vjerojatno će omastiti brk kada u nedjelju izađu prve projekcije It-ove zarade.
Kao što možete vidjeti, moji utisci su itekako pozitivni. Jedva čekam nastavak!