Riječ je o animeu baziranom na odličnoj mangi “Gyo” majstora Junji Ita. Mangu sam čitao pred sto godina, tako da kao i kod filma Parasyte od neki dan, neću ulaziti u srž poveznica između ova dva formata. Ono što mogu spomenuti je da je manga puno bolja, a djeluje mi da su uzeli dosta materijala iz stripa, ali i podosta promijenili radnju.
U jednom tremu sam htio u uvodnom paragrafu spomenuti da je manga mnogo ozbiljnija, ali mislim da me vi ne bi mogli shvatiti ozbiljno kada tu riječ spominjem glede materijala koji se bavi ribama koje su dobile mehaničke noge, a za pogon koriste prdenje. Hehe, japanska opskurnost at its best. U svim dijelovima Japana na kopno su izašle morske beštije, od najmanjih ribica, do morskih pasa i hobotnica, koji sada imaju mogućnost hodanja i uz to puštaju ekstremne količine plinova. Osim što ovi krvoločniji primjerci riba ubijaju ljude, svojim dodirom mogu ih i inficirati što uzrokuje da se ljudsko biće napuše od plinova do neprepoznatljivosti.
Anime traje kakvih sedamdeset minuta i započinje sa tri prijateljice koje odlaze na odmor, gdje postanu među prvim metama parazitskih bića. U vrlo nespretnom, klišejiziranom i dosadnom prikazu (ne)prijateljstava između dvije sporedne frendice, treća postaje heroina koja odlazi nazad doma pronaći svoga zaručnika. Pronalazi ga, ali u kakvom stanju…
Makar ima pokoji OK prebačen trenutak bizarnih prdećih ribljih bića, horor elementi su itekako lošiji nego u mangi. Ovdje u trenu kada bi se trebalo poentirati, ubace nekakvu tupavoću i zakenjaju moment. Glavni ženski lik je iritantan, a ne može se ni preći preko toga da ona još želi svoga zaručnika nazad, makar je isti postao jednotonsko polusvjesno napuhano zeleno biće, sa cijevima zabijenima u sve rupe na tijelu i setom umjetnih mehaničkih nogica. Očito ljubav prelazi sve granice?!
Tema je radi svoje bizarnosti stvarno zanimljiva, tako da vam preporučam da nabavite mangu. Izašla je u dvije knjige, a ako se ne varam neki nedavni reprint spojio je cijelu priču u jedno izdanje.