Robert je srednjovječni profesor u srednjoj školi, kojega usred predavanja jedan od učenika napadne i udari glavom u glavu. Stres nakon ovog događaja utječe na Robertov život, on se uskoro propije, rastavi od žene, te na posao počne dolaziti pod konstantnim strahom od učenika. Ako do sada nije bilo razloga za strah, stvari se zasigurno mijenjaju – jedne noći niz individua u hoodie majicama počne ubijati zaposlenike škole.
Film jednostavnog imena “F” premijerno se prikazao na prošlogodišnjem Frightfestu u Londonu, a nisam ga stigao pogledati jer mi je taj dan raspored bio krcat. Na ovogodišnjem Frighfestu su prodavali DVD-e filmova sa prijašnjih godina, pa sam si uzeo “F” – djelovalo je kao zanimljivi modernizirani euro slasher.
“F” počinje na najbolji mogući način, odlična karakterizacija profesora u raspadu u kombinaciji sa iznimno dobrom glumom Davida Schofielda. Film je odmah uhvati i nakon što smo vidjeli događaje od prije 12 mjeseci (slasher formula), prelazimo u sadašnje vrijeme i imamo prilike vidjeti fragilnog profesora kada se nađe u situaciji koje se najviše bojao. U ovom ne baš klasičnom tipu slashera (bar po mojim standardima), misteriozni ubojice kojima se ne vidi lice konstantno su na međi između realnosti i natprirodnih elemenata (parkour?), što u svakom slučaju pojačava stupanj zanimljivosti radnje.
Uz dobre negativce film mi je ispao nekako li-la. U svojih 75 minuta trajanja, osim spomenutih dobrih elemenata, “F” mi je ipak bio nekako prepun stereotipa. Ako si kada pogledao ikoji film gdje netko nekoga lovi u zatvorenoj, polu izoliranoj zgradi, to bi bilo to. Ima tu par dobrih ubojstava, ali u globalu samo me zanimalo da vidim tko su ubojice, a za ostale me elemente uopće nije bilo briga.
Ako mi tijek radnje nije bio nešto posebno, kraj me totalno dotukao – prejednostavno, naprasno i pretenciozno su zatvorili ovu noćnu borbu za preživljavanje. Poslušao sam čak i malo audio komentara vezanih za te finalne scene, reklo bi se whatever.