Grupa prijatelja odlazi na vikend u veliku napuštenu kuću koju je jedan od njih kupio. Plan je malo počistiti, napiti se i sve ono što ide uz to, ali planove kvari ubojica koji ih počne riješavati jednog po jednog.
Originalan sinopsis jel? Hehe, prejake su mi osamdesete, koliko se filmova – pogotovo slashera – snimilo u apsolutno istom kalupu. Ubaciš isti tip likova, malo promijeniš pozadinsku priču radi koje i dolazi do serije ubojstava, daš killeru neku masku ili oružje i udaraj – još jedan novi slasher je tu.
Evil Laugh mi baš i nije bio poznat, ali kada sam naletio na VHS naslovnicu, odlučio sam se za gledanje. Znam i sam da cover ne znači ništa, ali ono što sam oičekivao sam i dobio – još jedan u nizu nebitnih copy paste slashera. Pozadinska priča je da je u toj kući pred koje vrijeme bio dom za nezbrinutu djecu. Pričalo se o nekakavim zlostavljanjima i par lažnih optužbi za “pipkanje” dovelo je do smrti jedne osobe.
Dan danas, na nekome je da taj zločin osveti, dakako ubijanjem nedužne, ali pogodne mladeži. Znači malo seksa, malo cuge, ubojstvo, repeat. Film uzima određene elemente iz slashera te dekade što i nije za neočekivati, makar su malo pretjerali u hommageu sa identitetom ubojice. Zli smijeh iz naslova? Riječ je o nekakvom tupastom smijehu, koji nema veze sa zlom.
Scena dana: tip i žena se maze goli u krevetu, a ispod kreveta nije ubojica već njihov prijatelj koji ispruži ruku i počne svog frenda pipkati po guzici. LOL.