Effects (1980)

Prije kojih godinu, možda godinu i pol, u Fangoriji je izašao članak na par stranica o filmu “Effects”. Spominjalo ga se kao da je zaboravljeni klasik, ali u pravom smislu te riječi. Naime, film je nevezano za ovu godinu uz post koja je uzeta sa IMDBa, snimljen 1979. godine, a svoju pravu premijeru doživio je čak 26. godina kasnije kada ga je Synapse izbacio na DVDu. Osim što mu je ovo jedna od jačih posebnosti, vrlo važno je primjetiti “pittsburšku vezu” koja je film stvorila. Krenimo samo od legendarnog Toma Savini, koji ovdje glumi nekakvog macho jebača i recimo Joe Pilata (poznatijeg recimo po “Day of the Dead”). Glavni glumac i scenarist filma su ljudi koje ćete prepoznati po filmovima “Wishmaster” ili pak “Tales from the Darkside”. Veza ide dalje – kompozitor glazbe u filmu je (uz sve spomenute) veliki frend George Romera, koji je čak u njegovoj kući snimao “Martina”.

Cijela ta ekipa od kojih se većina u proteklih par desetljeća udomaćila u horror žanru, skupila se davne 1979 i sa 50,000 dolara su krenuli napraviti film, sa kojim su trebali otići korak dalje od kratkih filmića i dokumentaraca koje su snimali. Za to su odabrali veoma intrigantnu temu – snuff.

“Effects” je film koji se vrti oko male filmske ekipe koja snima nekakav horrorčić. Ekscentrični iznimno bogati redatelj na svom imanju skuplja cijelu ekipu i kreće u snimanje moderniziranoga snuffa, nešto poput snuffa sa osjećajima. Kako brije na neke čudnije ideje i konstantno šmrče koku, čovjek uspjeva izmanipulirati cijeli filmski cast, tako da zapravo nitko od njih nezna da su velike šanse da neće doživjeti posljednju klapu.

Film mi se nije previše sviđao radi hrpe različitih problema – od užasne glazbe, loših kadrova, nerealistične glume i traljave realizacije. Zapravo jedino sam uživao u ovakvoj čudnoj ekipi i nekim fora idejama, koje film zasigurno pozicioniraju puno prije svoga vremena. Kroz redateljev pogled na eliminiranje svoje ekipe, zapravo se može primjetiti voajerizam kakav je u modernom društvu postao nešto in od pojave razno raznih reality showova. Uz to, posebno bi spomenuo jedan razgovor među ušmrkanim filmašima, gdje razglabaju o goreu u filmovima i banaliziraju granice realnosti između života i umjetnosti.

Usput, makar se film zove “Effects” i u na njemu je radio Tom Savini, nema skoro nikakve “takve” akcije. Par simulacija nekih umjetnih udova koje će se koristiti u filmu unutar filma i to je praktički to. Iskreno, više sam se zabavio u 60 minuta dugačkom dokumentarac o ponovnom okupljanju cijele ekipe (za svrhe izdavanja DVDa), nego u filmu…