Do You Like Hitchcock? (2005)

Vani pljušti kiša, a meni se pogled okreće prema priručnoj DVD polici iznad subwoofera, na kojoj su poput špila karata poslagani DVDi filmova koje sam nedavno kupio ili koje sam pri nekom sortiranju kolekcije izabrao za gledanje. Od svih DVD kutija, u oko mi je u tom trenu zapela žuta limena kutija sa plejadom Argentovih filmova. Kako baš nisam imao preko dva sata vremena, koliko su praktički svi filmovi u ovom setu, odabrao sam jedini sa kraćim trajanjem – TV film “Ti piace Hitchcock?”.

Nositelj radnje je Giulio, student koji piše svoju tezu o filmovima u eri njemačkog ekspresionizma. Kako radi pisanja i gledanja filmova mnogo vremena provodi u stanu, često kroz veliki prozor gleda svakodnevicu u zgradi preko puta. Uz sve klasične situacije iz ljudskih života, jedne večeri mu za oko zapne zgodna polugola djevojka iz stana preko puta. Pomalo počne biti opsesivan, a nakon brutalne smrti njene majke u cijeloj situaciji vidi zaplet iz jednog od poznatijih Hitchcockovih filmova.

Uvjeren da zna što se zbiva oko njega, Giulio od posmatrača postane aktivnih sudionik u “filmskom odnosu” lijepe Sashe i njene plavokose prijateljice, a sa njegovim uplitanjem stvari se počinju komplicirati.

Nemogu za sebe reći da sam neki mega fan Hitchocka. Za ovu konstataciju je primarno zaslužna činjenica da još nisam naletio na ultimativni box set sa kojim bi se počastio i osvježio svoje “znanje”. Hitchove filmove sam gledao tamo negdje u cca osmom razredu – obožavao sam ih, ali eto, od tada nisam praktički pogledao niti jedan majstorov film. Sad sam trenutno pun dojmova, pa vjerujem da ću, čim kliknem na “Submit” uz ovaj tekst, posjetiti jedan od online shopova i kupiti bar jedan dobar box set.

Dario Argento je ovoj TV produkciji dao svoj hommage Alfredu Hitcocku i to u generalno solidnom tonu. Lijepo je iskombinirao svoj scenarij sa povremenim elementima iz filmova poput “Strangers on a Train”, “Rear Window”, “Dial M for Murder” i”Psycho”. Argento je majstor da bilo kakvu, na prvi pogled bezazlenu, scenu učini napetom, što je slučaj i u mnogo situacija u ovome filmu. Dakako, na velike pomaže perfektna glazba…

Makar sam u ovom giallu u globalu poprilično uživao, ima tu nažalost elemenata koji podosta kvare finalni dojam. Tu ponajviše mislim na iznimno loš engleski dubbing, niz vrlo naivnih scena, te finale koje je zasigurno moglo proći bez jednog dijela. Uz ove mane, koje se mogu pronaći u nizu italo horrora i gialla, moram posebno spomenuti prilično bizarnu scenu bijega na motoru – vjerujem da oni koji su gledali pamte ovu “posebnost”…

Makar “Do You Like Hitchcock?” nije ni blizu Argentovim najboljim filmovima, kod mene ostaje u dobrom sjećanju.