Nakon razvoda roditelja, Billy sa majkom i njenim novim dečkom odlazi na proputovanje po Kalifornijskim nacionalnim parkovima. Taman kada su u blizini Death Valleya, njihovo proputovanje poklopi se sa područjem gdje operira serijski ubojica. Mali Billy postaje mu meta.
“Death Valley” je jedan od onih zaboravljenih slashera, za kojega iskreno do pred par dana nisma ni čuo. U forumskoj diskusiji o 80s slasherima je izašlo i ovo ime, pa sam ga dodao među filmove iz osamdesetih koju su mi u planu za gledanje preko ljeta. Ovo nije klasičan 80s slasher sa teenagerima i maskiranim ubojicom, već nekakav crossover ovog podžanra sa običnim trilerom. Same granice među žanrovima i podžanrovima su mi i dan danas prilično li-la ali ajde…
Ubojica vozi nabrijani auto – nisam stručnjak ali vuče na neki Cadillac i u prvih se sat vremena ne prikazuje. Tenzije se dižu, dotični operira sa nožem i ostalim sječivima, a žrtava i nema nešto previše. Film ima itekako razrađenu priču, začudo vrlo kvalitetno se obrađuje glavni lik mulca kojemu su se starci razveli, a on eto već mora na put sa svojim “novim tatom”. Drama između ova tri lika je istaknuta i zapravo je najjači element filma.
Kada ubojica pokaže svoje lice, nije to neki neočekivani trenutak, ali njegovo ponašanje od tada je čak mnogo bolje nego dok je bio u tipičnoj “slasher sjeni”. Odličan gluma veterana Stephen McHattiea te njegov totalno opičen lik kradu trenutak. Zašto probiti vrata iza kojih se skriva dečkić, kada možeš, opisujući istom što činiš, sa nožem skidati štokove vrata i tako se malo po malo približavati potencijalnom ubojstvu djeteta. Efektno itekako…
Ono nešto malo akcijanja i tučnjave u filmu su urađeni dosta loše, a nisam baš ni očaran završnim twistom i bizarnim slow motion scenama pred kraj. A tek kako završi ubojica? LOL…