Nova godina, novi horor remake/reimagining/reboot iliti kako vam već paše. Nakon dva užasna uradka iz prošlog desetljeća – Day of the Dead 2: Contagium (2005) Day of the Dead (2008), Romerova kultna vizija dobiva novu varijantu.
Nakon prvih pola sata filma začudo sam bio čak i ugodno iznenađen. U igri su ubačeni brzi zombiji, dan je nekakav solidan (kasnije neuvjerljiv) zaplet oko “pacijenta 0” i film je generalno imao smislen, možda čak malo pretjerano krvacv (hint: azijsko špricanje) uvod. Nakon šumske scene (iz trailera), film pokušava uvesti neke poveće novosti, ali ubrzo nakon povratka ekspedicije u bazu, Day of the Dead pada u (ispod)prosječnost.
Legendarni Bub iz originala je sada Max i ne samo da ima svoju detaljnu prošlost, već pet godina nakon svojeg zombificiranja on još želi povaliti mladu studenticu medicine iz uvodne scene filma. Usred filma Max se pretvara iz zombija u klasičnog monster slasher killera i tako kreće u napad na unutrašnjost vojne baze. Nevezano za to, Johnathon Schaech kao Max (i pervert i zombie) je možda i najbolji dio filma.
Istraživanja vezana uz Maxovu drugačiju krv, međusobni odnosi preživjelih u bazi – sve čista kamilica, loš(ij)a gluma, isprazni glavni likovi, dosadnjikavo. Btw, očekivao sam da će film modernizirati i nekakav social commentary iz originala, ali sva sreća toga ovdje nema. Da ima, vjerojatno bi Max u nekoj udarnoj sceni rekao – zombie lives matter ;)
Day of the Dead: Bloodline je eonima bolji od gore spomenutih novih Day of the Dead filmova, ali to baš i nije bio težak zadatak.