U njujoršku luku uplovljava južnoamerički brod bez posade. Na brod u zaštitnim odijelima ulaze predstavnici lokalne policije i pronalaze raskasapljena tijela pomoraca. Misterij se počinje odpetljavati kada uviđaju da su glavna pošiljka ljigava pulsirajuća zelena jaja. Eksplozija jednog jajeta prska par ljudi sa kiselinom, te im tijela u roku od par sekundi eksplodiraju. Veselje počinje…
Contamination je legendarni film Luigi Cozzija iz 1980. godine, snimljen kao low budget verzija nekih ideja iz tada vrlo popularnog Aliena. Makar do završne scene i pojave nekakvog vanzemaljskog kiklopa ovdje i nema čudovišta, tu se vrlo istaknute reference kroz jaja i eksplodiranje tijela iznutra na van. Ovdje dakako nema samo klasične “chest bursting” akcije, već se vrlo očite lutke šalju u kako bi se reklo paran-parčad.
Nakon uvoda sa brodom, film se seli u utrobu tajne vladine organizacije koja pokušava otkriti tko stoji iza ovakvog svirepog napada. Ubrzo se slaže ekipica koju sačinjavaju preživjeli murjak sa broda (šaljivac, kvazi bač-je), visoko rangirana šefica tajne službe (frizura postojana), te astronaut za kojeg su svi mislili da je ćaknut, ali eto njegova priča o vanzemaljcima sa Marsa je istinita! Da, tip je bio na Marsu i usput glumi ga kuler Ian McCulloch.
Čitao sam neki dan o filmu i piše da je Cozzi muku mučio sa producentima. Izgleda da su mu se naveliko uplitali u posao, do te granice da su htjeli da film u jednom dijelu postane neka verzija Jamesa Bonda. Mislim WTF, zamislite te briljantne ideje. Što je najgore, to se ovdje skoro pa ostvarilo, jaja postaju nevažna jer naša ekipa kreće u tajnu misiju u Južnu Ameriku gdje svoj prljavi posao vodi nekakav tip koji sa svojom ekipom izgleda kao jeftina verzija James Bondovog neprijatelja.
Makar je film bio jedna od perjanica Video Nasties ere, te je u Velikoj Britaniji bio zabranjivan sve u šesnaest, ne nudi nešto pretjerano makljaže. Jest tijela pucaju svako tol’ko, imamo 5 dolara vrijednu gumenu mega vanzemaljčinu na kraju, ali prava vrijednost filma je u nevjerojatno trashy scenariju. Jednostavno sam uživao u tim prelošim, gotovo za nevjerovat’ dijalozima – rekao bi Mastercard – neprocjenjivo. Film je baš pravi talijanski sci-fi/horror šuć-muć u kojemu će uživati connoisseuri tog perioda talijanske kinematografije.