Virginia Madsen glumi Helen, ženu fakultetskog profesora koja radi na tezi fokusiranoj oko urbanih legendi, pogotovo Candymana. Po pričanju, on je prije više od sto godina postao žrtva rasnog zločina, gdje su ga “pravedni” bijelci brutalno izmasakrirali radi njegove ljubavi prema šefovoj kćerki. Urbana legenda kaže, kada u ogledalu pet puta ponoviš njegovo ime, Candyman se pojavljuje i završavaš vrlo nasilnom smrću usred interakcije sa metalnom kukom koju ima zabijenu u ostacima desne ruke.
Helen uz prijateljicu počinje istraživati slučaj i sve se više utapa u urbanu legendu za koju na svoju žalost otkriva da je vrlo istinita. Sjećam se da je moje prvo (i jedino do ovog trena) gledanje Candymana bilo negdje u osmom razredu osnovne škole i kako su stvari stajale – film mi baš nije pasao. U to vrijeme smo ipak manijakalno gledali reprize Trolla 2, raznih Ghouliesa i ostalih bedastoća, pa je mene i frenda ovakav pametan film razočarao. Na nekom od prošlih putova sam kupio Special Edition DVD Candymana i kako je krenula moja akcija “gledaj napokon dobre horor filmove”, stari dobri kendi je došao na red.
Sadašnji stav o filmu je skoro dijametralno suprotan onome iz ranih teenagerskih dana – jednostavno film ima savršenu atmosferu i stvarno je poseban. Ako ste ga gledali i sami znate da nije ni blizu jednostavna pričica, ipak je scenarij napisan po Clive Barkerovom djelu. Candyman nije uopće klasični horor negativac, već ispaćeni “monstrum” koji svoje korijene ima u oldskul stvorenjima poput Universalovih Dracule i Mumije. Dok ovo pišem slušam dokumentarce na DVDu i slažem se sa jednom rečenicom Virginije Madsen – ili ćete voliti ovaj film ili ćete ga mrziti. Ovo potpuno stoji, eto meni tada nije nikako sjeo, sada mi je odličan – baš bi volio znati što o filmu misle ljudi koji su horore počeli gledati u ovo “moderno doba” gdje caruju rimejkovi i “Saw” serijal.
Candyman je prilično jaka horor drama i meni zasigurno jedan od jačih horora iz “lijenih devedesetih”. Odlična ideja, kvalitetan scenarij, savršena atmosfera, genijalna glazba i “klasični” Barkerovi spektakularni monolozi su od Candymana napravili jednog od boljih horor junaka novijeg doba.
12 comments
i ja ga nedavno pogledao i stvarno je dobar , za razliku od večine današnjih horrora ima jako dobru priču, atmosferu i glumu
Ja sam ga isto gledao kad sam bio klinac, ali zbog slike na kutiji (Virginia bježi od ogromne sjene Candymana nad gradom) očekivao sam da je Candyman neki ogromni crnac sa kukom i nekakvim čokoladicama (Candy) pa sam se razočarao lol!
Odličan film i jedan od 5 najboljih u 90-tima…
Neki ga guraju u slaher žanr ali jel stvarno spada u tu skupinu?
definitivno nije slasher
@Dispatcher: “očekivao sam da je Candyman neki ogromni crnac sa kukom i nekakvim čokoladicama
pa ono, je, ogromni crnac sa kukom, a čokoladice tj bomboni su u jednoj sceni u njegovoj jazbini :)
@dr_gonzo: slažem se sa sikeoneom oko klasikfikacije filma, ne bi ga nikada stavio u slasher.
Odlican film..
ja sam ono očekivao da će ta ženska ući u njegov čudovišni svijet, ali i ovako je dobra horor drama.
Eto, ni ja ga ne stavljam u slasher podžanr, ali čudno mi je dosta kritičara (respektabilnih i to onih pravih horor kritičara) ga baš svrstava u taj dio horora.
Pa, morat ću gledati 2 i 3 dio…
Tonya Todda sam gledao prije par dana u Shadow: dead riot… Film je reziran i kadriran od strane batch skripte, al ima sve sto treba imati: sise (plenty), krv, nasilje i zombije.
Ja sam počeo gledat horore u ovo “moderno doba” XD. I mislim da je film odličan.
ja sam ga gledo 3 puta,film nije strasan ali ima ono nesto zbog cega je jednstavno dobar… 4.5/5
:)