Netflix je u zadnje vrijeme postao meka za sve japansko. Makar ne gledam anime, vidim svaki dan da mi izbacuje neku novu seriju, a tu i dosta live action adaptacija popularnih mangi. Bleach je baziran na istoimenoj mangi u kojoj školarac Ichigo dobiva mogućnosti Soul Reapera te sada osim što vidi duhove može im pomagati u prelasku u bolji svijet, ali i makljati monstruozne hollowe.
Od mange sam pročitao prvih 21 knjiga, tj. u mom slučaju ovih dole 7 omnibusa od kojih je svaki “famozni” (kvaliteta stranica li-la) Vizov 3-in-1. Makar sam par puta započinjao, tek mi je iz treće uspjelo zalaufati se i doći do kraja Soul Society arca. Kažu da se manga kasnije pokvarila, tako da se baš i ne žurim nabavljati dalje – sada mi je trenutno u redu za čitanje Golden Kamuy te dovršavanje Parasytea.
Ovu live action adaptaciju režirao je Shinsuke Sato, čovjek koji je de-facto standard za adaptacije mangi i animea. Meni je iskreno kod svih live actiona problem u tome što se masu sadržaja mora prebaciti u nekakvih sat i pol-dva filma, tako da u većini situacija rezultati i nisu nešto posebni. Bleach je sasvim solidan, makar i on ima sličnih problema. Odabir glumaca i njihovo montiranuje u poznate likove mi djeluje dosta dobro – pogotovo Ichigo ili pak Chad, dok mi Rukia i nije baš sjela.
Prvi dio Bleacha; nemam pojma dali snimaju dalje, ali po sadržaju filma bi rekao da hoće, prati otvaranje mange, Ichigovu transformaciju u Soul Reapera, borbe sa ponekim hollowima (pogotovo onim koji mu je uzrokovao obiteljsku tragediju), te završni fajt sa očekivanim super-badassovima iz Soul Societya. Akcijanje je dosta dobro, efekti su pogotovo za manga adaptacije sasvim solidni.
Ok filmić za ubiti stotinjak minuta…