U nedostatku kvalitetnih horor igara, prvi The Evil Within je bio baš ugodno osvježenje. Horor atmosfera, slijepi zombiji, stealth mehanika, stvorenja iz noćne more, neuništivi bossovi (koji su i razlog zašto nisam ponavljao više igru), mogućnosti postavljanja zamke, bizarnosti (zagonetka s mozgom i iglama), lokacije koje su se mijenjale (doslovce), horor atmosfera + totalno otkačeno finale. I taj štih Resident Evil 4 (jbg, meni najdraži nastavak u serijalu radi raznovrsnosti). Iako je bilo prilično zabavno šuljati se iza zombija i paliti ih šibicama, najveća mana igre su bile dosta loše kontrole, pogled iza lika s obzirom da je igra bila u trećem licu i prilično konfuzna radnja (nije da je baš na kraju najbolje razjašnjen STEM sustav). A i neuništivi bossovi, naročito brza vještica s dugom kosom koja ubije jednim udarcem (vjerujem, većini igrača najgori level u igri).
I zato sam se iznenadio kada se pojavio prvi trailer za nastavak koji je bio rađen u tajnosti. S obzirom da Shinji Mikami nije radio na igri, ali se osjeti njegov utjecaj, priča je ovaj put ispala smislena. Glavni lik iz prvog dijela, Sebastian ovaj put u novom virtualnom svijetu traži svoju kćer Lily za koju je mislio da je umrla u požaru, a zapravo je zarobljena u STEM – u pod vodstvom tajne organizacije Moebius. Iako sam očekivao da će taj novi grad Union biti kao prikaz privatnog pakla glavnog lika radi njegovih trauma iz prošlosti i gubitka kćeri, na kraju je priča ispala sjajan akcijski horor B – kategorije. O njegovoj prošlosti se ionako doznaje preko slajdova i dokumenata koje možete skupljati u igri.
Kontrole su poboljšane, ali glavni lik je i dalje trom u akciji kada vas okruže neprijatelji. Da, akcija. Za razliku od prošle igre, ovaj put možete biti više akcijski orijentirani. Neprijatelji više nisu neuništivi, većinom je dovoljan hitac u glavu s špricanjem krvi u stilu planeta terrora. A možete i dalje igrati na stealth način postavljanjem zamki koje su dosta raznovrsne (struja, vatra, eksplozija, led). I naravno, nož kojima ubijate u zasjedi. Najveća novost su velike mape koje uključuju čak i sidequestove, skupljanje predmeta, materijala za craftanje oružja. Ako se sjećate ludnice iz prošlog nastavka, opet je tu, ali kao sigurno mjesto gdje se bavite otvaranjem sefova (standardno u japanskim igrama) i RPG elementima (zdravlje, stealth, oporavak…) I naravno, streljana u stilu RE4.
Ali kada govorimo o čudovištima, ne mogu reći da sam previše oduševljen. Stefano (serijski ubojica koji fotografira žrtve kada ih ubije) i Theodore (ludi svećenik opsjednut inkvizicijom i kontrolom uma) su sjajni karizmatični negativci, ali razočaranje kada se krene u finalnu borbu protiv njih. Theodore naročito (najgori dio u igri zbog kojega sam se prisjetio nekih trauma iz prvog dijela). Kao obožavatelj RE4, bila su mi sjajne one metarmofoze dok je ovdje to isključeno. Jednostavne borbe protiv bossova u njihovom obliku više-manje, osim finalnog bossa koji, ajde, bar spašava stvar. A kreature, većinom standardni zombiji uz nekoliko bizarnih kreatura od kojih je najezovitiji ženski duh koji vas proganja i usisa dušu. Bizarno stvorenje viđeno u traileru koje je složeno od ljudskih tijela i glava s kružnom pilom isto nije za odbaciti (makar dojadi s obzirom da se ponavlja).
Oružja su ovaj put raznovrsna. Revolver, mitraljez, bacač plamena (ako skupite dijelove), snajper, pa i njegovo oružje iz prvog dijela za stvaranje zamki uz kombinaciju vode, benzina i slično. Velike raznovrsne mape u kojima ćete se dosta zadržati, nekoliko zagonetki (nažalost, ništa specijalno), uobičajeno mijenjanje svijeta i zidova u igri, akcijske sekvence, horor atmosfera (naročito level s gas maskom kada hodate po labirintu, a ne smijete koristiti vatreno oružje), nekoliko vrsta težina, sidequestovi, craftanje oružja, streljana. Taman dovoljno da potrošite do 15 sati za prvi prelazak igre.
Mana igre je ipak priča. Ovo je prilično zabavan akcijski B horor, ali ipak ostavlja okus gorčine s obzirom da je priča imala potencijala (odnos s bivšom ženom i kćeri). I iako ima new game plus, teško da ću brzo vratiti igru u konzolu. Osim više izbora težina poput zadnje koja uključuje ručno sejvanje, uobičajeni new game plus i jedino ako baš hoćete skupiti sve slajdove i dokumente, nema ništa što bi vas opet natjeralo da ponovite igru. Usprkos tome, ne bi imao ništa protiv da naprave i treći nastavak.