Zombi 3 (1988)

Romerov “Dawn of the Dead” u Europi se zvao “Zombie”. Fulci je nakon toga snimio film “Zombie” (Zombi), kojeg se tako zvalo preko bare, a na našem kontinentu je dobio ime “Zombi 2” da nekoga namagarči da je riječ o nastavku kultnog Romerovog filma. U priču 1988 dolazi Zombi 3, film potpisan od strane Lucia Fulcija, ali većinu filma je ipak režirao Bruno Mattei. Ne nastavlja se na ništa.

Kada smo prošli ovaj uvod bitan samo fanovima zombie podžanra, bacimo se na detalje ovog italo zombie spektakla. U Top secret laboratoriju otkriven je ubojiti novi toksin i pri prijenosu istoga pred laboratorij upada naoružana ekipa i otima kofer sa primjerkom virusa. Lopov sa toksinom uspjeva pobjeći ali se i inficira sa virusom. Ubrzo ga pronađu ubiju i vojska ga odluči spaliti. Znanstvenici polude i kažu da se leš ne smije spaliti jer će pepel pasti na zemlju i potaći novu rundu infekcije, ali vojnik kaže da ne pričaju gluposti, da su im ideje sci-fi. I tako…

Pepel u zraku, nešto slično kao i u “Return of the Living Dead”, a ovdje djeluje da su i popalili glazbu iz spomenutog filma. U zraku pepeo, jato ptica, ptice popizde i napadnu ljude. Btw, Zombi serijal ima i poseban nastavak sa zombie pticama – Zombie 5: Killing Birds (1987). Malo po malo, zombiji su oko nas i bla bla.

“Zombi 3” je toliko loš film da ga se isplati i pogledati. Radnja, diskusije, sinkroniziranje, čudni zombiji, incestuozni patuljci u obliku djece – ima ovdje svega! Radnju se uopće ne treba analizirati i mora je se staviti sa strane, što je bilo očito od prve scene kada lopovi maznu toksin. Znači tip uzme kofer, pet metara iza njega trči vojnik sa oružjem koji ga želi ubiti i ne… neće nastaviti trčati ili pak pucati jer bi ga odmah ubio, nego vojnik uleti u helikopter i onda puca po njemu iz zraka. WTF? :)

Fulci je krenuo sa snimanjem ovog filma, ali je ubrzo odustao pa je film dovršio Bruno Mattei (btw, jeste gledali njegov – Zombies: The Beginning iz 2007?). On više puca na akcijski zombi đir od Fulcija, tako da zombiji ovdje rade svašta – napadaju mačetama, dave ljude, skrivaju se, trčkaraju kroz vodene površine, pa čak i pričaju. Jedna od poanta ovakvog tipa filma je i gore, toga ima podosta, ali ipak je fokus na akciju.

Film za pogledati jer se ovakve stvari više ne snimaju. Šrot je u osamdesetima imao puno bolji šmek nego ovaj moderni šrot koji opsjeda horore u zadnje vrijeme…