Vijetnamski veteran se vraća kući i šokira se kada vidi svoju ženu sa drugim tipom. Kako je na bojišnici trenirao nož na Vijetkongovcima, vrlo brzo se riješi žene i njenog novog momka. U tom trenu sa njegovim dijetetom u kuću ulaze obiteljski frendovi, pa ih naš soldier-boy isto tako upoznaje sa svojim nožem. Uzima svoje dijete, ali trenutak “idile” prekidaju ptice, koje ga napadaju i isčupaju mu oči. Radnja se nastavlja za dvadesetak godina… Dvojio sam dal da ovaj osvrt počnem sa opisom ovog masakra, jer zapravo nema nikakve pretjerane veze sa filmom. Kad malo bolje promislim, cijeli film nema veze sa vezom, pa zašto ne… Nosioci radnje su mladi poletni studenti, koji u zabačenu močvaru dolaze istraživati neku rijetku pticu. Umjesto ptice, nailaze na malo jebenije probleme – zombije.
Gledajući prvih 45 minuta filma, pomislio sam da je naslov filma totalno govno, jer vidim da neće imati nikakve veze sa zombijima. Nakon što sam odradio ostatak filma, moram zaključiti da film ima male veze sa zombijima, ali pak nema ama baš ništa sa “ubojitim pticama”. U iznimno konfuznom scenariju, naša mladež prolazi kroz par različitih faza – prvo imaš dojam da se radnja vezuje uz opsjednutu kuću, kasnije dolazi do nekakvih blesavih halucinacija, a šlag na kraju su zombiji koji se “hrane strahom”. Glazba tijekom “akcije” je valjda puštana sa ploče “The greatest elevator music of all time” – imao sam filing da me netko preko noći zatočio u Getrou. Mrzim ove filmove koji se baziraju samo na nekim malo jačim gore scenama. Umjesto da se krene sa dobrom pričom u koju se ukomponiraju gore elementi, ovdje je taj gore sam sebi svrha. Te malo ekstremnije scene su dosta dobro odrađene – spomenutog čupanja oka, kasapljenja tijela koje je zapelo u nekakvom stroju, pa čak i jednog vrlo dobrog zapaljenja. Overall – film je blesav, nezanimljiv, stupidan i bez ikakve poante. Next…
