U tridesetim godinama prošlog stoljeća, poludjelom gllumcu Tyleru Walkeru upadaju u kuću sa nalogom za njegovo iseljenje. On u tom trenutku pleše sa lutkom u kojoj vidi svoju neprežaljenu ljubav koja ga je napustila. Čudak “ubija” lutku i objesi se uz grozni smijeh. Pedeset godina kasnije, obitelj Crates se useljava u istu tu kuću.
Walkerova muza i žena njegovog života, nakon njegove smrti oduzela mu je kuću i napravila novu obitelj. Cratesi su njihovi potomci, a znate i sami kako to završava. E pa varate se, ova produkcija kultnog Rogera Cormana od početka do kraja ne prati klišeje, već nudi neku svoju pomaknutu priču. Fokus filma ni nije na tom duhu koji se u većini vremena pojavljuje na sekundu dvije u ogledalu, već na borbi između familije i lokalnih huligana.
Lokalni šljam izgleda kao da je ispao iz Lost Boysa, obleka je tu, frizura – trovremenski taft. Ne smetaju im baš stariji Cratesi već njihova djeca – brat i sestra u završnim teen godinama. Jedan od opakih se namjeri na nju i tako kroz kakvih dvadesetak minuta imamo nekakvu klasičnu jeftinu akciju gdje ih ovi napadaju oko škole itd. Sva sreća to prestaje, pa onda se odjednom film ubaci u vode koje su me podsjetile na slasher April Fool’s Day iz 1986. Taj dio je čak fora, dobra zajebancija, šrot 80s maske i rokerska mjuza tog vremena.
Kada mislite da je gotovo, film ide dalje. Finalni obračun, brat i sestra protiv huligana sa jedne strane, a na drugoj duh Tylera Walkera protiv tih klošara. Tyler nikako da se upali, ali kada jedan od ove šljam ekipe krene sa motorom silovati ranije spomenutu lutku (?), all hell breaks loose.
Twice Dead je došao u paketu sa The Evil koji je sljedeći na repertoaru za recenziranje. Roger Cormanovi filmovi definitivno imaju neki poseban štih. Makar nisu nešto što ćeš cijeli život pamtiti, filmovi poput ovog su zabavni za pogledati radi dvije stvari. Prvo, 80s horrori su mi uvijek dragi, a drugo je što dosta njih (izuzevi slashere) i nisu baš rađeni po klasičnoj “već viđeno” špranci. Ipak se to snimalo pred tridesetak godina, nije bilo previše materijala za kopiranje kao sada. Poslušao sam čak malo i audio komentar, ali nije bio previše zanimljiv pa ga preskočih.