U eri modernih horror filmova, stvari su postepeno počele migrirati od obrade uspješnih i creepy azijskih horrora, do stvaranja novih verzija žanrovskih ostvarenja iz osamdesetih. Neki filmovi su odabrani radi financijske isplativosti (Halloween, Friday the 13th) dok su neki, za mainstream gledatelja, poprilično opskurni. Nova verzija The Gatea? Troll remake?
Nakon što je popularnost rimejkova azijskih horrora opala, producenti su se okrenuli prema slasherima. Spomenuo sam dva najpopularnija (i loša) rimejka, a uz njih smo dobili cijeli novi pravac – reimagining. Neke “nove verzije” filmova su imale debele veze sa originalima, dok neki drugi, poput filma kojeg danas cjepkam, sa svojim predlošcima nemaju nikakve prevelike sličnosti. Negdje u 2007. godini, kada se objavilo da se snima “Terror Train” remake, bio sam poprilično iznenađen, jer ovo i nije neki popularniji slasher iz zlatne ere. U originalu je glumila Jamie Lee Curtis, pa čak i popularni mađioničar David Copperfield u svojoj prvoj i zadnjoj ulozi, ali film je bio loš, čak i za hardcore slasher fanatika poput mene.
Ubrzo nakon što su netom počele cirkulirati informacije o ovom rimejku, startan je službeni IMDB page koji je izgubio riječ “terror” iz imena. Slično poput reimagininga “The House on Sorority Row” u filmu “Sorority Row“, “Train” sa originalom dijeli skoro iste zajedničke točke – dio imena filma i mjesto dešavanja radnja. To je to, sve drugo je potpuno drugačije.
U filmu “Train” pratimo jednu hektičnu noć gupe američkih studenata, koji su upravo propustili vlak prema Odessi. Bitno im je doći tamo što ranije, jer su dio američkog hrvačkog tima i ne smiju propustiti jedno kolo važnog natjecanja. Nakon što im “pomoć” ponudi neka lokalka, ekipa ulazi u drugi vlak koji bi ih trebao odvesti na isto mjesto. Ključna riječ je “trebao”, a radnja filma počinje izgledati kao nekakav nadolazeći Hostel 3.
Gledate sci-fi filmove, zar ne? E pa, kako svala invazija vanzemaljaca cilja SAD, očito svi američki teenageri su glavne mete u istočno europskim državama. Na isti način kako su Eli Rothovi filmovi opisali slovačke hostele, “Train” pokušava napraviti isto sa vlakovima na europskom istoku.
Čim teenageri uđu u vlak, nailaze na dva ultra sumnjiva tipa koji izgledaju kao da su cijelu noć čistili zahode u lokalnoj psihijatrijskoj klinici, ali im bez zadrške daju sve svoje putovnice na čuvanje. Nakon ove moronske situacije, znaš što dalje očekivati od filma – ama baš ništa. Film je loš, stvarno loš. Radnja je vrlo jednostavna – u punom vlaku, da punom, teenagere love, muče, ubijaju i maskriraju. Osim restorana i ilegalne sobe za kockanje, vlak ima i dva posebna vagona u kojima se nalazi priručna mobilna bolnica tj. mesarnica. Da, u kombinaciji filmova Hostel i Turistas, zli momci rade on-the-fly amputacije, te kradu i presađuju organe u pokretu. O da…
U filmu je bilo par ok krvavijih scena, ali to je jedino što mogu iole povezati sa pozitivnim. Scenarij je prepun uber gluposti, idiotnih odluka glavnog ženskog lika, te bizarnih situacijama u kojima istočna europa ispada kao jedan od jebenijih krugova Danteovog pakla.
Vlak je napustio stanicu. I bolje. Loše, loše…
3 comments
He, ROFL, ta scena kada su onim “sumnjivim” likova predali putovnice, zbilja debilno…
ok radnja je malo klisejizirana ali film opce nije toliko los ima neku pricu,scene mucenja su zbilja izvanredne(pogotovo pocetak di onog tipa odere ko svinju),ima napetosti i mogu rec da sam se uspio poistovjetit sa likovima jer svercanje organa danas nije strano pogotovo u takvim zemljama.u filmu također ima dvije jako jake scene koje su dosta uznemirujuce(scena prelaska preko granice je zbilja malo teza i nije ti svejedno kad vidis tako nesto samo sam se zapito dal je moguce da postoje ovako odurni ljudi).druga je kad glavna protagonistica vidi oci onog klinca i shvati cije su to oci(sad nezelim spoilat ali koje gledo film znat ce na sta mislim).sve u svemu meni je Train jedno zanimljivo i uznemirujuce djelo od kojeg sam osto pod dojmom dosta dugo nakon gledanja 4/5
Ono što mi je najviše smetalo kod ovog filma je što ni jedan muški lik među žrtvama – pozitivcima nije pružio nikakav značajan otpor pa čak ni barem jedan dobar udarac prema napadačima, služili su jedino za umiruće scene i banalne rečenice poput: “Ne želim da umrem”. To mi je zasmetalo jer su svi oni predstavljeni kao treneri hrvanja ili hrvači i tu je postojao veliki potencijal za borbu sa negativcima. Čak je i mladić koji je predstavljen kao trenerova “zlatna koka” i najperspektivniji hrvač među njima bez poteškoće savladan od negativca sa pivskim stomakom i najmanje 60 godina.