Tijekom drugog svjetskog rata četa njemačkih vojnika ulazi u malo rumunjsko selo sa ciljem da se utabore u ogromnoj citadeli, smještenoj na strateški dobroj poziciji. Ubrzo neki od vojnika otkrivaju velike srebrne križeve zabijene u zidovima. Nakon okopavanja jednog od križeva, unleashaju misterioznu silu koja je bila stoljećima zakopana unutar tvrđave. Malo po malo, sila napada vonjike koji završavaju u različitim karboniziranim stanjima. U to vrijeme, iz Grčke prema tvrđavi kreće misteriozni ratnik da spriječi kataklizmu. Kao što vidite dva put sam u ovih par rečenica spomenuo riječ misteriozno, ali morao sam jer i nakon gledanja filma nisam imao pojma tko je zapravo bad guy a ni tko je mega cool good guy (glumi ga legendarni Scott Glen). Pod ovo tko je mislim na background story iza obojice….
Film teče dosta sporo jer se velika količina vremena troši na razne filozofije o ratnoj situaciji, logorima smrti, te o vjeri i ljudskim vrijednostima. Makar je film sniman početkom osamdesetih, efekti su u nekim trenucima dosta dobri – ponajviše mislim na sumaglicu koja okružuje negativca dok još nema polu-ljudski oblik. Cijeli štimung filma me nekako podjećao na cross over između igrice Return to Castle Wolfenstein i Carpenterovog Prince of Darkness. Ako niste igrali Wolfenstein, definitivno se isplati jer nema boljega od kombinacije drugog svjetskog rata i natprirodnih elemenata. Nažalost ovaj film dosta pati radi spomenutog filozofiranja i raznih dugotrajnih razgovora, tako da su mogućnosti pravog clasha dobra i zla totalno smanjene. U filmu osim Scott Glena glume i danas poznatiji glumci poput Jürgen Prochnowa, Gabriel Byrnea i Ian McKellena. Za kraj moram spomenuti dramatično lošu mjuzu, koja je zvučala kao da sam ja pijan stiskao nasumične tipke na sintisajzeru i vrlo loš izgled glave negativca kojemu su samo unutar maske stavili crvenu žarulju.
