Nakon što se skoro utopila u jezeru, Madison postaje ekstremni hidrofob. Ćaknuta je do te granice da tekućinu uzima na infuzija, a razlog strahovima nije strah od vode same – već onoga što dolazi u njoj. Nije riječ o bakterijama, fekalijama ili čemu već – nego boogeymanu modernog doba – Drownsmanu!
Ma koliko ovo zadnje djeluje je riječ o ironiji, filmu The Drownsman trebalo je samo malo da postane instant horor klasik. Dobro sad to “malo” i nije toliko malo, jer osim odlične ideje, dobre pozadinske priče, scenarij u svim ovim drugim elementima pošteno zapinje. I to ne u nekakvim bedastim stvarima, nego u onome radi čega se gledaju horori – killovima.
Madison i godinu dana nakon izleta u jezero potpuno šviće, a frendicama je puklo i organiziraju nekakvu “intrvenciju”. Baciti će istu u kadu, pa da dokažu da nema potrebe za strahom. E, zajeb – The Drownsman je sada dobio nove potencijalne žrtve.
Njuška The Drownsmana je super, modus operandi nekao Freddyast – nisu snovi nego voda, ali i to prolazi. Kada neku od njih “utopi” (potrebna je i mala količina prolivene vodi na stolu), dotična se kroz kadu (kao portal) pojavi u njegovom svijetu. Tamo zapne, i eto, utopi se još malo. Btw, poster je mrak!
Makar je film itekako inspiriran Halloweenom i Nightmare on Elm Street, stvar bi čak i radila samo da su pametno razradili ubojstva. Ovdje se zapravo najviše ideje (kakve akve) trudi na ubacivanje neke cure u doticaj sa vodom, a onaj kill nakon pojavljivanja u kadi je gotovo sporadičan, dosadan i repetitivan. Uz to, pitao sam se cijeli film, kako žena koja tekućine uzima na infuziju pere kosu? Znam da postoji onaj neki prah za dan dva, ali jeb’ga u godinu dana prah bi joj izjeo tjeme ;) Ima tu još i pokoja nelogičnost, ali kako smo nedavno zaključili na forumu, nelogičnosti u hororu i nisu iznimka.
Baš šteta, film sa dobrim potencijalom za cool franšizom. Zapravo ovako nešto, ali mnogo bolje nam i treba da malo revitalizira žanr.