The Crazies (2010)

U remakeu istoimenog Romerovog filma iz 1973, pratimo neočekivane događaje koje se počinju događati u malom mjestašcu Ogden Marsh. Naizgled nasumično, potpuno normalni ljudi počinju mijenjati raspoloženje, te se pretvaraju u brutalno nasilne ubojice kojima je jedino na pameti kasapljenje drugih.

Premisa ne može biti bolja, a uz ranije objavljene dobre trailere i TV spotove u kino sam otišao sa solidnim očekivanjima. Nakon gledanja i filma, prejeden obilnim kokicama sa začinima (što Amer neće sve izmisliti) kino napustih razočaran.

Prvo da spomenem da originalnog Romera nisam gledao, pa nisam bio niti malo opterećen nekakvim uspoređivanjem. Vjerujem da je original bio pojačan sa klasičnim Romerovim socijalnim komentarima, ali (na sreću) u ovom filmu se sa tim previše ne opterećuju. Radnja je vrlo jednostavna, desi se situacija X, vojska zabarikadira gradi i pratimo par preživjelih koji pokušavaju izaći živi i zdravi iz blokirane okoline.

Prvih pola sata filma sve pet, nisam imao nikakvih zamjerki, zanimljivo posloženo, vrlo brzo ubacivanje vojske u igru – dinamičan i intrigantan početak. Stvari se počinju kočiti kada (ne pitajte se kako) šerif bježi iz “logora” i vraća se u gradić po svoju ženu. Dakako da je nalazi, pokupe usput još par individua i onda pratimo njihov pokušaj bijega od crne sudbine. Priznajem da mi je od sada na dalje film postao dosadan. Imao sam osjećaj kao da gledam nekakav klasičan direkt na DVD naslov u kojemu se vrijeme rasteže samo da se skupi obvezna minutaža.

Scenarij filma The Crazies se sastoji od niza već-viđenih koncepata, copy-paste likova i predvidljivih situacija. Vjerujem da mi je glavna rak rana filma to što ti “The Crazies” nisu previše aktivni. Možda sam malo više očekivao nekakvu zombie atmosferu, sa brdo dinamike, akcije, nekakvog spektakla, ali ovdje su ti napadi vrlo ograničeni i rijetki. Sjetite se kada su počeli izlaziti oni “character posteri” iz filma, na svakome je bio jedan Crazies, e pa tako nešto se i zbiva – tih zadnjih sat vremena nude samo 6-7 različitih krejzijsa koji kroz cca četiri scene daju gledatelju malo, toliko potrebne, akcije. Ajd’ bar, ono akcije što nam je dato je odrađeno odlično. Ima tu vrlo dobrih i inovativnih metoda ubijanja, dobre makljaže, a makeup Craziesa je na nivou.

Šteta, film je obećavao, redatelj Eisner je to sve vizualno odlično osmislio, da su bar scenaristi bolje odradili svoj posao… Ray Wright i Scott Kosar su inače specijalizirani za scenarije rimejkova – stoje iza filmova poput Pulse, The Texas Chainsaw Massacre, te The Amityville Horror.