8=======-.o/8==========o (7.6/10)
Profondo rosso (1975) - nisam dugo gledao ovaj biser od filma, ali mi je uvijek bio najbolji Argentov uz Suspiriu. I onaj izlazak lutke me dan danas preplaši. Znam da će se pojavit, ali kad izađe, bu. Ubojstva za prste polizati. To je Argento. Jednostavno volim kod njega kad direktno pokaže nasilje, a u tom mu nitko nije ravan. Twist još uvijek svjež bez obzira što ima nekih nelogičnih stvari oko njega i nje.
8========o/8==========o (8/10)
Possession (1981) - ok, da malo duboko udahnem. Što je bilo ovo?
jedan od najčudnijih filmova koje sam pogledao. Zulawski je redatelj i sam je rekao da je sve alegorija. Alegorija za seksualnost, brak, ludilo koje film posjeduje. E sad, kako objasniti neke stvari koje mi jesu jasne, ali neke i nisu. Tu ima Cronerberga, ima i Lyncha, a i ima Polanskog i njegovog horor klasika Repulsion. I naravno, doppelgangeri zaokružuju cijelu priču. Sam Neill je uvijek bio u redu glumac, ovdje je dao sve od sebe kao i onaj njezin ludi ljubavnik. Ali predivna, zaista predivna Isabelle Adjani je ta koja krade film. Impresivno je ono što je napravila. Ne mogu vjerovat koliko ovaj film ima pamtljivih scena. Ova scena mi je najjača http://www.youtube.com/watch?v=at7E9F6D7EA usrao sam se jer je toliko vrištala da mi je bilo dosta uznemirujuće, a to je bilo nekakav flashback. Kako film, postaje sve više gadljiv i konfuzniji, ali da vidimo jesam li ga shvatio SpoilerShow
Sam Neill je mentalno lud dok je ova opsjednuta. Pa onda kad Neillov lik upoznaje onu novu žensku s kojom se upušta u vezu, ista je kao njegova žena, a Isabelle Adjani zbilja glumi dva lika. Kao i Sam Neill na kraju. Tako Neillov lik zamišlja idealnu ženu koja sve radi za njega. A na kraju kad se ono čudovište pretvori u istog Sam Neilla, tako ona zamišlja svojeg idealnog muža. A čudovište je stvorila vjerojatno ona iz bijesa ili pobačaj. Ma ne znam. Ima toliko toga od duboke psihološke analize do svačega.
a o efektima da ne pričam koliko su bolji od današnjih cgi efeketa. I sad kad gledam, Alien i Ralje su samo još jedan lijep podsjetnik koliko su stariji horori bolji. I današnji najbolji u usporedni s Raljama i Alienom, a i možemo tu komotno ubaciti najbolje horor filmove iz 30-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih i noviji u usporedbi s njima izgledaju jednostavno neranopravni. Bila to fraza ili ne koja se stalno ponavlja, za mene je to činjenica i svaki put kad pogledam neki velik horor iz prijašnjih desetljeća, samo si učvrščujem takvo stajalište.
me gustaša. 7,5/10
