Na dan velike premijere varijante priče o fantomu u operi, glavnu vokalisticu zakolje nepoznati muškarac sa fantomovom maskom. Deset godina kasnije, njena djeca rintaju u ljetnom kampu za nadarene glazbenike pod vodstvom producenta koji ih je usvojio nakon majčine smrti. Uzbuđenje oko premijere koju pripremaju malkice splasne kada se otkrije da je u kampu i manijakalni ubojica.
Blizanci Camilla i Buddy sada su teenageri, a i dan danas nisu prežaljeli smrt svoje majke. Producent uz ufuranog redatelja odlučuje da će se ove godine održati kabuki varijanta iste predstave “Haunting at the Opera”. Camilla se prijavljuje za glavnu žensku ulogu, a spomenuti ubojica u kabuki maski i sa hard rock glazbenom pratnjom upada u igru.
Prije nego što odem u daljnje detalje, moram spomenuti da je ovaj film slasher umotan u mjuzikl komediju. Jest, dobro ste pročitali, mjuzikl – nije samo riječ o predstavi koja je lajt motiv u filmu, već se u određenom dijelu filma sve odrađuje sa pjevnim elementima. Redatelj i scenarist filma (trailer) je do sada radio nekakavu sličnu kratku varijantu horror mjuzikla koju nisam gledao, a ovdje je u svom prvom “pravom” zadatku dobio budžeta za cjelovečernji film. Ako vam ovaj element ne paše, slobodno preskočite film, makar vjerujem da će fanovi slashera Stage Frightu dati šansu. Bar radi toga što je na neki način drugačiji.
Glazbeni brojevi su čak na početku i solidni, ali nakon prve polovice postaju repetitivni (čitaj dosadnjikavi), dok ubojica ima svoj poseban hard rock đir. Dok ubija i dok pizdi sam sa sobom prašti nekakav žešći rock, urla kao da je vokal u metal bendu, a u jednom trenu pri ubojstvu zasvira solažu na električnoj gitari. Iskreno, ubojičin taj rock riff je nekako bedast, malkice over the top.
Film je gledljiv, ima povremene solidne horor elemente (pogotovo prvo ubojstvo majke koju glumi Minnnie Driver i rješavanje redatelja sa pozdravom “break a leg”), a ima i solidnih humorističnih elemenata. Logika puca na sve strane, ali znate i sami da slasheri često ne idu u kombinaciji sa logikom. Btw tip humora nije parodija, što je ok.
Druga polovica filma je osjetno lošija od prve, ali kao stari fan slashera bio sam eto otvoren za nešto novo. Zapravo ne sjećam se da sam gledao iakakvu kombinaciju horora i mjuzikla od jedne (odlične:) epizode u zadnjim sezonama serije Buffy the Vampire Slayer.
Producenta u filmu glumi Meat Loaf, pa eto tko ga voli (ja iskreno ni nemam pojma po čemu je poznat, jel’ on pjevao ili svirao?) film će mu biti primamljiviji. Glavna ženska uloga pripala je solidnoj i simpatičnoj Allie MacDonald (House at the End of the Street, The Barrens)
Btw, kako već znate, postoji film istog imena iz osamdesetih – Stage Fright redatelja Michele Soavija, ovo nije remake ali dakako oba su slasheri i događaju se u varijantama kazališta, pa su određene sličnosti evidentne.
Ako vam ne smetaju mjuzikl elementi, ovo je sasvim gledljiv novi slasherčić.
3 comments
Stage Fright je u globalu ok filmic koji ima sve adute slashera.kao velikom fanu slashera ta muzika tokom filma mi jako smeta mada mi je fora muzika kad je ubojica u akciji
Dao sam šansu ovom kanadskom filmu, uprkos mjuzikl modu, jer se ipak radi o slasheru, a pogotovo što me naslov odmah podsetio na Soavijev filmić, koji mi je bolji. Čast izuzecima, ali nikad nisam bio veliki fan horor-komedija. Što se tiče kabuki verzije, ne bi škodilo da je bilo još par efektinijih killova. Uglavnom, može dobiti prelaznu ocenu ;-)
Sviđa mi se iskrenost HORRORHR – a i zbog toga volim doći na stranicu s vremena na vrijeme. Ne znam hoću li gledati, iako volim žestoku muziku i kanadske horrore, naročito slashere, al mi je bilo zadovoljstvo čitati ovo.